Francuski trik koji roditelji koriste kada se beba budi noću

Instinkt često kaže da treba odmah ustati, provjeriti, nahraniti ili umiriti dijete.

Ipak, postoji jedan suptilan pristup koji sve više roditelja primjenjuje – kratko čekanje prije reakcije.

Riječ je o jednostavnoj ideji: kada se beba tokom noći javi, zaplače ili se uznemiri, ne reagirati automatski u istom trenutku.

Umjesto toga, uzeti nekoliko trenutaka da se oslušne situacija. Taj mali razmak ponekad je dovoljan da se dijete samo umiri i nastavi spavati.

Bebe često prolaze kroz faze laganog sna u kojima se pomjeraju, ispuštaju zvukove ili se kratko probude. To ne mora značiti da su gladne, uplašene ili da im je potrebna pomoć. Često je riječ o prirodnom prelasku iz jedne faze sna u drugu.

Brza reakcija roditelja može, iako s najboljom namjerom, prekinuti proces samostalnog uspavljivanja.

Ovaj pristup ne podrazumijeva ignorisanje djeteta niti ostavljanje da dugo plače. Radi se o pažljivom posmatranju i procjeni.

Ako beba zaista treba roditelja, njen plač će se pojačati i tada je reakcija neophodna. Ali u mnogim slučajevima, kratko čekanje pokazat će da je dijete samo pronašlo svoj mir.

Roditelji koji primjenjuju ovu praksu često kažu da im pomaže da bolje razumiju razliku između bebinog sna i stvarne potrebe.

Osim toga, donosi i njima samima više mira, jer ne reagiraju iz iscrpljenosti ili straha, već svjesno i smireno.

Ponekad nije potrebno učiniti više – nego napraviti mali korak unazad i dati i sebi i bebi prostor da pronađu ritam.