Kako prepoznati da dijete nema osjećaj emocionalne sigurnosti u porodici?
Osjećaj sigurnosti koji dijete razvija u odnosu s roditeljima ima važnu ulogu u njegovom emocionalnom razvoju.
Kroz bliske odnose uči kome može vjerovati, kako pokazati osjećanja i na koji način tražiti podršku kada mu je potrebna. Međutim, nije svako dijete u mogućnosti da uz roditelja istovremeno osjeti bliskost i sigurnost.
Psiholozi takav obrazac nazivaju dezorganizovanom privrženošću. Do njega može doći kada dijete osobu od koje očekuje zaštitu doživljava i kao izvor straha. Zbog toga se u njemu javlja unutrašnji sukob: želi blizinu roditelja, ali mu istovremeno nije lako da se uz njega opusti.
Porodični terapeut Joseph Cavins objašnjava da se ovakav obrazac može razviti kada dijete ne zna kakvu reakciju može očekivati od roditelja ili staratelja. Terapeutkinja Mary Khalil dodaje da nepredvidiva i bolna iskustva u odnosu s osobom koju dijete voli mogu izazvati emocionalnu zbunjenost.
Stručnjaci izdvajaju pet ponašanja koja mogu ukazivati na ovakav odnos. Ipak, važno je naglasiti da nijedan od ovih znakova sam po sebi ne znači da dijete ima dezorganizovanu privrženost. Slične reakcije mogu biti povezane i sa stresom, promjenama ili drugim poteškoćama.
Traži bliskost, a zatim odbija roditelja
Dijete u jednom trenutku može tražiti zagrljaj, utjehu i pažnju, dok već u sljedećem pokušava da se udalji, odguruje roditelja ili odbija njegov dodir.
Ovakva promjena može biti zbunjujuća za odrasle, ali ponekad pokazuje da dijete istovremeno ima potrebu za bliskošću i teškoće da se uz roditelja osjeća potpuno sigurno.
Foto: X
Reaguje strahom ili ljutnjom u naizgled običnim situacijama
Neke situacije koje odraslima djeluju bezazleno kod djeteta mogu izazvati iznenadnu i intenzivnu reakciju. To može biti plač, ljutnja, strah ili ponašanje koje roditelju nije lako razumjeti.
Umjesto da ovakve reakcije odmah protumače kao neposlušnost, roditelji bi trebali pokušati prepoznati šta je dijete uznemirilo i kakvu podršku u tom trenutku traži.
Ukoči se kada mu roditelj priđe
Još jedan mogući znak jeste iznenadno ukočenje u prisustvu roditelja. Dijete može djelovati preplašeno, prestati se kretati ili se povući kada mu roditelj priđe, posebno ako je već uznemireno.
Takva reakcija može ukazivati na nelagodu koju dijete ne zna izraziti riječima. Zato je važno posmatrati ponašanje u različitim situacijama, a ne donositi zaključke na osnovu jednog događaja.
Foto: Psychology Today
Teško prihvata utjehu i dugo se ne može smiriti
Kada je dijete uznemireno, roditeljski zagrljaj i umirujuće riječi obično mu pomažu da se postepeno opusti. Međutim, kod djece koja imaju poteškoće s osjećajem sigurnosti pokušaji utjehe ne moraju uvijek donijeti olakšanje.
Dijete može nastaviti plakati, odbijati dodir ili ostati uznemireno i nakon što roditelj pokuša da ga smiri. U takvim trenucima posebno su važni strpljenje i smiren pristup.
Povlači se od drugih ili teško podnosi odvajanje
Poteškoće se mogu primijetiti i u odnosima s drugim ljudima. Dijete može izbjegavati druženje, teško se odvajati od roditelja prilikom odlaska u vrtić ili školu, a ponekad se mogu vratiti i ponašanja koja je ranije preraslo.
Među njima su sisanje palca ili mokrenje u krevet. Ovakve promjene mogu se pojaviti u periodima stresa, ali ako se ponavljaju i značajno utiču na svakodnevni život djeteta, vrijedi potražiti stručni savjet.
Foto: Unsplash
Kako roditelji mogu pomoći djetetu?
Prema savjetima terapeuta, prvi korak je stvaranje okruženja u kojem dijete može predvidjeti šta će se dogoditi i kako će roditelj reagovati. Dosljednost, strpljenje i svakodnevne rutine mogu mu pomoći da postepeno razvije veći osjećaj sigurnosti.
Joseph Cavins naglašava da roditelji trebaju pokušati razumjeti šta se krije iza djetetovog povlačenja ili izliva bijesa. Takvo ponašanje ne treba automatski posmatrati kao pokušaj manipulacije, već kao mogući način na koji dijete pokazuje da se teško nosi s intenzivnim emocijama.
Korisno je ostati smiren tokom uznemirujućih situacija, pomoći djetetu da prepozna i imenuje ono što osjeća te održavati predvidljiv raspored aktivnosti.
Foto: Freepik
Mary Khalil predlaže i jednostavnu pomoć za mlađu djecu, posebno kada se odvajaju od roditelja. Predmet koji ih podsjeća na voljenu osobu, poput omiljene igračke, marame ili priveska, može im pružiti osjećaj bliskosti u trenucima kada roditelj nije pored njih.
Ako se strah, povlačenje ili teškoće u smirivanju često ponavljaju, preporučuje se razgovor s dječjim psihologom. Stručna podrška može pomoći djetetu da lakše razumije vlastite emocije, ali i roditeljima da bolje prepoznaju njegove potrebe.
Važno je znati da sama ljubav, iako neophodna, ponekad nije dovoljna da riješi dublje emocionalne poteškoće. Uz razumijevanje, stabilan odnos i odgovarajuću stručnu pomoć, dijete može postepeno izgraditi osjećaj sigurnosti koji mu je potreban za zdrav emocionalni razvoj.