Psihičke bolesti kod djece često je teško prepoznati jer djeca istovremeno prolaze kroz intenzivne fizičke i psihičke promjene, koje su ponekad prolazne i zanemarive, a ponekad ukazuju na veće poteškoće.
Zdravstveni stručnjaci također imaju izazov u prepoznavanju trenutaka kada su određene faze prirodan razvoj ili signal za zabrinutost.
Nažalost, psihički poremećaji u djece postaju sve češći i pojavljuju se sve ranije. Djeca kroz svoj razvoj prolaze kroz specifične zadatke, poput uspostave privrženosti, socijalne prilagodbe, sticanja prijateljstava, pa sve do oblikovanja identiteta u adolescenciji. Ako neki od tih zadataka nisu uspješno savladani, mogu se pojaviti početni emocionalni problemi koji se mogu razviti u ozbiljnije poteškoće.
U prepoznavanju problema, važno je razmotriti djetetovo ponašanje u kontekstu obitelji, škole i odnosa s vršnjacima. Također je ključno promatrati ponašanja u skladu s djetetovim godinama i razvojnom fazom. Ako se simptomi poput anksioznosti, depresije, hiperaktivnosti, poremećaja u učenju ili socijalizaciji traju duže i ometaju svakodnevni život, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
Česti rizični faktori za razvoj psihičkih poremećaja uključuju genetske predispozicije, prenatalne komplikacije, obiteljski stres, zlostavljanje, siromaštvo i traumatski događaji. Svako dijete ima različite resurse za nošenje sa stresom, ali ako im nedostaju, potrebno je podržati ih u razvoju zdravih strategija suočavanja.
Dijagnoza psihičkih poremećaja zahtijeva pažljiv proces koji uključuje prikupljanje medicinske povijesti, testove za mentalne poteškoće te biološke pretrage. Multidisciplinarni tim, uključujući obitelj i osobe iz djetetove bliske okoline, često igra ključnu ulogu u prepoznavanju problema.
Rano prepoznavanje i liječenje mogu pomoći djetetu da se oporavi ili uspješno kontrolira simptome, dok ignoriranje problema može dovesti do ozbiljnijih komplikacija. Mnogi ljudi danas žive ispunjeno i produktivno, upravljajući svojim mentalnim poteškoćama uz podršku i rad na sebi.
