strogi roditelji

Teško vam je tražiti pomoć ili reći "ne"? Ovakvo odrastanje može ostaviti trag

Autor: Žene.ba
Teško vam je tražiti pomoć ili reći "ne"? Ovakvo odrastanje može ostaviti trag
Foto: Freepik

Odrastanje uz roditelje koji stalno nadziru, kritikuju ili odlučuju umjesto djece može ostaviti trag i dugo nakon što djeca odrastu. 

Osobe koje su u djetinjstvu imale malo prostora za vlastite izbore mogu kasnije teško postavljati granice, tražiti pomoć ili jasno izraziti svoje potrebe.

Kada dijete često sluša da nešto radi pogrešno ili da svojim postupcima opterećuje roditelje, može početi sumnjati u sebe. Takav osjećaj ne mora nestati s godinama. Neki ljudi i u odrasloj dobi imaju utisak da drugima smetaju ili da za svoje potrebe moraju imati posebno opravdanje.

Kada dijete počne vjerovati da je teret

Roditelji se ponekad nose s velikim stresom, umorom i brojnim obavezama. Ako svoje frustracije često ispoljavaju prema djeci, ona mogu steći osjećaj da su njihove želje i potrebe dodatno opterećenje za porodicu.

Dijete tada može naučiti da ne traži mnogo, da prešuti ono što ga muči ili da se izvinjava čak i kada nije učinilo ništa loše. Kasnije se takav obrazac može prenijeti u prijateljske, partnerske i poslovne odnose, pa osoba teško govori o onome što joj je potrebno.

Teško im je prepustiti kontrolu i zatražiti podršku

U porodicama u kojima roditelji insistiraju da sve mora biti po njihovom, djeca često nemaju priliku da samostalno donose odluke i uče kroz vlastita iskustva. Ako im se stalno poručuje da niko drugi ne može brinuti o njima na pravi način, mogu odrasti uvjerena da se moraju osloniti isključivo na sebe.

Zbog toga im u odrasloj dobi može biti teško da zatraže pomoć, čak i kada im je ona potrebna. Mogu osjećati da sve moraju riješiti sami ili da će pokazati slabost ako se oslone na nekoga drugog.

Strah od tuđe ljutnje može utjecati na odnose

Djeca koja su često bila izložena roditeljskoj ljutnji ili oštrim reakcijama mogu razviti snažnu potrebu da izbjegavaju sukobe. U odrasloj dobi zato mogu pretjerano paziti na tuđe raspoloženje, birati riječi kako nikoga ne bi uznemirila ili pristajati na stvari koje im ne odgovaraju.

Takvo ponašanje može biti povezano s ranijim iskustvima u kojima je izražavanje vlastitog mišljenja donosilo neprijatne posljedice. Osoba može početi stavljati tuđe potrebe ispred svojih, samo da bi izbjegla neslaganje ili nečiju ljutnju.

Vlastite potrebe i granice ostaju u drugom planu

Kada dijete odrasta uz stalnu kontrolu i kritiku, može mu biti teško prepoznati gdje završavaju očekivanja drugih, a počinju njegove želje. Neki ljudi zato osjećaju krivicu kada kažu „ne“, traže vrijeme za sebe ili ne mogu ispuniti ono što se od njih očekuje.

Prepoznavanje ovih obrazaca može biti prvi korak ka promjeni. Prošla iskustva ne određuju nužno kako će osoba graditi odnose tokom cijelog života, ali razumijevanje njihovog utjecaja može pomoći da lakše prepozna vlastite potrebe i postepeno uspostavi zdravije granice.