“Prije otprilike tri godine poremetio mi se san. Najvjerojatnije zbog velikih promjena koje sam doživjela na poslu, a koje su se odrazile na moje financijsko i psihofizičko stanje. Drugim riječima, potpuni disbalans. Tumarala sam po kući poput zombija iz spota Michaela Jacksona za pjesmu “Thriller” i pritom sam isprobala sve – od brojenja ovaca do svih mogućih terapija zvukom, eteričnim uljima te svaku novu metodu, pilulu, biljni pripravak i elektroničku napravu. Tek sam nakon tri godine otkrila izlaz na kraju tog crnog tunela, nažalost, uz pomoć antidepresiva. Kad bih rekla da sam u prosjeku spavala tri sata tijekom noći, pretjerala bih. Od nesanice sam postala dezorijentirana, paranoična, depresivna i anksiozna zbog svega, pogotovo zbog toga kako sam tada izgledala. I u tome nisam bila sama.
ŠTO KAŽE ZNANOST?
Specijalisti za probleme spavanja kažu da je strah od toga da ćemo izgledati loše od nesanice najveći strah osoba koje ne mogu spavati. Jer stres koji organizam proživljava zbog kroničnog nedostatka sna, pokazalo se, povećava rizik od raznih infekcija, pa čak i od raka kože. I dok smo ja i moja taština strahovale od toga kako ću izgledati izvana, imala sam puno više razloga za opravdani strah zbog onoga što se događalo iznutra. Ipak, neprestano izgledati umorno kao pas (zato što i jesam bila umorna kao pas!) za mene je bilo poput vječnog podsjetnika na to koliko sam jadna, a to mi nimalo nije pomagalo u borbi protiv nesanice.
Broj dermatoloških studija koje dokazuju vezu između nesanice i lošeg tena raste i sve su slične: manjak sna rezultira povećanjem razine hormona kortizola u tijelu, što remeti vrlo delikatne imunološke procese u tijelu koji bi se trebali odvijati dok spavamo. Posljedice se odražavaju na našoj koži: imunitet radikalno pada te ten postaje prijemčiviji za upale, iritacije i vanjske utjecaje poput zagađenja i UV zraka. Povrh toga, smanjuje se proizvodnja kolagena, a dodate li tome činjenicu da se industrija noćnih krema pobrinula da zapamtimo kako se koža obnavlja noću, imate noćnu moru!
Kad je riječ o borama, imam sreće jer sam na tatu koji ima dobar ten i uvijek je izgledao mlađi nego što jest. Da sam nastavila spavati kao beba, kao što je bio slučaj do prije tri godine, ko zna – možda bih sada izgledala deset godina mlađe. Godine nesanice su, ipak, ostavile traga unatoč dobroj podlozi koju su mi tatini geni dali. Zbog toga sam jako brzo na licu vidjela svoje stvarne godine (zanimljivo, nokti i kosa mi nisu nimalo stradali). Istraživanja pokazuju da nedostatak sna šteti zaštitnoj barijeri kože, s dehidracijom i sivim tenom kao prvim vidljivim znakovima, čitam studiju jedne dermatologinje. I dermo-studije imaju pravo: to su bili i moji simptomi. Oči su mi većinu vremena bile crvene, suhe i otečene sve do kasnog poslijepodneva, što je bio rezultat lišenosti noćnih procesa koji se inače odvijaju u koži: drenaže fluida i toksina.
"PUNO SAM SMRŠAVILA."
Iako je povišena razina kortizola najčešće povezana s debljanjem, zbog stresa i iscrpljenosti sam mršavjela, i to se najviše vidjelo na licu. No neočekivane su se promjene počele događati tek kad sam uspjela zaspati. Istraživanja opet i ovdje dokazuju da su znakovi starenja kože kod ljudi koji loše spavaju dva puta gori od onih koji dobro spavaju, i to samo nakon mjesec dana. Pa možete zamisliti kakav učinak nesanica može imati nakon tri godine! Moja koža na području oko očiju izgubila je elastičnost, što je rezultiralo desecima sitnih bora koje su se poput petlje križale ispod očiju, a kapci su mi izgledali kao dva ispuhana balona. Koža lica mi je postala opuštena i tanja, a počele su se pojavljivati tanke linije koje su se protezale prema dolje. Priznajem, ima i gorih stvari u životu, ali kao "beauty ovisnica" koja se kuži u kozmetiku, imala sam ideje kako bih mogla spriječiti potpunu dermatološku katastrofu. Moj glavni spasitelj bio je šipak. Točnije, ulje od ploda šipka koje je bogato esencijalnim masnim kiselinama za koje se vjeruje da štite i obnavljaju lipidni zaštitni sloj kože. Potrošila sam nekoliko bočica i uvijek sam ga miješala s drugim serumima i noćnim kremama. Osim toga, stavljala sam bogate hidratantne maske u svako doba dana, kadgod sam osjetila da bi moja koža mogla kapitulirati. Nakon toga koža, koja je dotad reagirala na sve i svašta, postala je manje osjetljiva nego prije nesanice! Ko kaže da beauty proizvodi ne funkcioniraju?
JUTRO POSLIJE...
Uhvatiti se ukoštac s posttraumatskim kolapsom kože teže je nego što se čini. U toj su mi borbi pomogli moćni serumi na bazi vitamina C i retinola (kao npr. Estée Lauder, Vichy i SkinCeuticals), a upravo ta dva sastojka vole dermatolozi diljem svijeta jer dokazano nadomještaju izgubljeni kolagen u koži. No važno je pogoditi pravu dozu, na što me podsjetio osip koji sam dobila od 15% vitamina C. Pravila sam se pametna. Nakon toga isprobala sam nešto od čega sam cijeli život prezala – botoks. Mislim da je “preventivno” botoksiranje bezumno i ne razumijem zašto žene radije izgledaju zategnuto kao jaja nego da tu i tamo imaju poneku boru mrštilicu. Ali kada mi je jedna specijalistkinja za botoks rekla da bi mi mogla “otvoriti” moje umorne oči, zainteresirala sam se.
“Tretman bi trebao biti prilagođen svakom pacijentu uzimajući u obzir oblik oka i kapka te koliko se fluida nakupilo u tom području”, rekla mi je. Stoga, ako se odlučite na takvo što, neka to bude s liječnikom koji zna što radi. Odaberete li pogrešnog, mogli biste neprestano izgledati kao da ste iznenađeni. Što se mene tiče, moji kapci su se definitivno vratili i mislim da niko nije znao da je to bilo uz pomoć botoksa. Zasad budućnost djeluje obećavajuće jer novi preparati koji se bore protiv vidljivih znakova umora (i nesanice) već su na policama pa možda nećete morati patiti kao ja.
Cosmopolitan.hr