„Runner’s face“ je posvuda na društvenim mrežama, ali šta zaista stoji iza ovog fenomena?
Trkački klubovi sve su popularniji, društvene mreže prepune su priprema za polumaratone, a broj ljudi koji redovno treniraju na otvorenom raste.
Ipak, uz sve prednosti trčanja pojavio se i jedan izraz koji je zabrinuo ljubitelje ovog sporta, „runner’s face“. Prema popularnoj teoriji s društvenih mreža, dugogodišnje trčanje navodno može učiniti lice mršavijim, opuštenijim i starijim. Dobra vijest za trkače jeste da naučni dokazi zasad ne potvrđuju da samo trčanje ubrzava starenje kože.
Ovaj izraz koristi se za opis lica koje djeluje mršavije i izraženije, s naglašenijim jagodicama i sljepoočnicama, a ponekad i vidljivijim borama.
Međutim, „runner’s face“ nije medicinska ili dermatološka dijagnoza. Riječ je o popularnom terminu koji se proširio društvenim mrežama. Jedna od najčešćih teorija jeste da stalno poskakivanje tokom trčanja navodno „opušta“ kožu. Za to, međutim, nema dovoljno kvalitetnih dokaza. Mnogo jednostavnije objašnjenje može se pronaći u gubitku masnog tkiva.
Loading...
Kod osoba koje intenzivno treniraju i imaju veoma nizak procenat tjelesne masnoće može doći i do smanjenja masnog tkiva na licu.
Obrazi i područje sljepoočnica tada mogu izgledati manje puno, lice može djelovati mršavije, a postojeće linije i bore mogu postati izraženije.
To, međutim, nije karakteristično samo za trkače. Sličan izgled može se pojaviti kod bilo koga ko izgubi značajnu količinu tjelesne težine, bez obzira na to da li se bavi trčanjem, biciklizmom, drugim sportom ili uopće ne trenira.
Ako postoji nešto na šta bi osobe koje često trče na otvorenom zaista trebale obratiti pažnju, onda je to UV zračenje.
Trkači koji provode mnogo vremena na otvorenom mogu biti značajno više izloženi suncu nego osobe koje treniraju u zatvorenom prostoru. Dugotrajno izlaganje UV zracima može oštetiti strukture kože odgovorne za njenu čvrstoću i elastičnost te s vremenom doprinijeti pojavi bora, pigmentacijskih promjena i opuštenosti kože.
Upravo zato dermatolozi zaštitu od sunca smatraju jednim od najvažnijih koraka u prevenciji preranog starenja kože.
Dakle, ako neko godinama trči na otvorenom i pritom rijetko koristi zaštitu od sunca, znakovi fotostarenja mogu postati vidljiviji. U tom slučaju problem nije samo trčanje, već količina UV zračenja kojoj je koža bila izložena.
Zaštita je zato prilično jednostavna, tokom boravka na otvorenom preporučuje se širokospektralni SPF 30 ili viši, uz ponovno nanošenje prema uputama proizvoda. Šilterica ili šešir, kao i izbjegavanje najjačeg sunca, mogu dodatno smanjiti izloženost.
Još jedan mit koji se često pojavljuje na društvenim mrežama jeste tvrdnja da intenzivno trčanje uništava kolagen i tako ubrzava starenje kože. Za takvu tvrdnju zasad nema dovoljno kvalitetnih dokaza.
Štaviše, neka istraživanja sugerišu da fizička aktivnost može imati pozitivne efekte na pojedine karakteristike kože. U istraživanju na sredovječnim ženama, nekoliko mjeseci aerobnog treninga bilo je povezano s poboljšanjem elastičnosti kože i određenih struktura dermisa.
Važno je razlikovati i rekreativno trčanje od ekstremnih količina fizičkog napora. Vrlo intenzivni i dugotrajni treninzi mogu imati drugačije efekte na organizam, ali iz toga se ne može zaključiti da će uobičajeno trčanje ubrzati starenje kože lica.
Dakle, trebamo li se odreći trčanja zbog kože? Čini se da za tim nema razloga.
Ne postoje uvjerljivi dokazi da samo trčanje uzrokuje „runner’s face“ ili ubrzava starenje kože. Izgled mršavijeg lica kod nekih dugogodišnjih trkača može biti povezan s gubitkom masnog tkiva i manjkom volumena u određenim dijelovima lica, dok na prerano starenje kože mnogo veći utjecaj može imati dugogodišnje izlaganje UV zračenju.
Zato nema potrebe birati između dobre forme i zdrave kože. Uz redovno trčanje, dovoljno sna, uravnoteženu prehranu i dobru zaštitu od sunca, ovaj popularni mit o „runner’s faceu“ možemo posmatrati upravo kao ono što zasad jeste, više internet fenomen nego potvrđena posljedica trčanja.