Tajna italijanskog načina života krije se u kuhinji, ali i u svakodnevnim navikama

Prema iskustvu Vicky Bennison, autorice projekta "Pasta Grannies", odgovor se ne krije samo u tradicionalnim receptima već i u načinu na koji ove žene žive.

Bennison je 2014. godine pokrenula YouTube kanal posvećen starijim Italijankama koje i dalje ručno pripremaju tjesteninu. Tokom godina razgovarala je s više od 500 žena širom Italije i publici približila njihove kuhinje, porodične priče i kulinarske vještine. Projekt je s vremenom privukao milione gledalaca, a kanal danas ima više od milion pretplatnika.

Ideja se rodila dok je Bennison boravila u regiji Marche, gdje je primijetila da su upravo starije žene među rijetkima koje još uvijek njeguju tradiciju pravljenja tjestenine rukama. Shvatila je da bi njihovo znanje moglo nestati ako ga neko ne zabilježi.

Iza svakog recepta krije se i priča o ženama čiji je doprinos italijanskoj kuhinji često ostajao u sjeni. Dok se u gastronomiji nerijetko spominju poznati kuhari i restorani, upravo su majke, bake i tetke generacijama čuvale recepte i prenosile ih na mlađe članove porodice.

Dobra hrana bez nepotrebnog rasipanja

U novoj knjizi "Eat Everything: Pasta and Beyond for the Good Life" Bennison donosi recepte koji nadilaze pripremu tjestenine. U njoj se nalaze ideje za hljeb, pizzu, pite, jela od riže i mesa, kao i različite deserte.

Zajednička nit ovih recepata jeste poštovanje prema namirnicama koje su dostupne. Umjesto stalne potrage za novim sastojcima ili komplikovanim jelima, naglasak je na tome da se ono što imamo iskoristi na najbolji mogući način.

Takav pristup podrazumijeva manje bacanja hrane, oslanjanje na sezonske proizvode i kuhanje koje ima smisla u svakodnevnom životu. Obrok ne mora biti skup niti posebno složen da bi okupio ljude oko stola i pružio zadovoljstvo.

Bennison je tokom susreta sa starijim ženama primijetila da mnoge od njih ne izdvajaju samo jedno omiljeno jelo. Njihov odnos prema hrani mnogo je opušteniji, a raznovrsnost i uživanje važniji su od strogih pravila.

Tri navike koje vrijedi usvojiti

Iako su recepti ono što je u početku privuklo pažnju publike, Bennison je s vremenom shvatila da se od ovih žena može naučiti mnogo više od kuhanja. Njihove svakodnevne navike ukazuju na nekoliko stvari koje mogu doprinijeti kvalitetnijem životu.

Održavanje društvenih veza

Razgovori, posjete i druženja važan su dio svakodnevice. Održavanje kontakta s porodicom i prijateljima pruža osjećaj povezanosti, a zajednički obroci stvaraju prilike da ljudi provedu vrijeme jedni s drugima. Društveni život ne mora podrazumijevati velika okupljanja. Ponekad su dovoljni kafa s prijateljicom, razgovor sa komšijom ili ručak s porodicom.

Pronaći nešto čemu se radujemo

Imati interesovanje koje nas pokreće može unijeti više smisla u dan. Za neke žene to je kuhanje, za druge vrtlarenje, ručni rad ili učenje nečeg novog. Bennison je kroz razgovore s italijanskim bakama uočila da mnoge od njih i dalje imaju svoje male rituale, interese i aktivnosti kojima se raduju.

Ostati aktivan

Aktivnost ne mora značiti intenzivan trening niti odlazak u teretanu. Svakodnevno kretanje, obavljanje kućnih poslova, rad u vrtu i šetnje načini su da se vrijeme provodi u pokretu. Mnoge žene koje je Bennison upoznala i u poznim godinama ostaju zauzete svojim obavezama i ne odustaju od aktivnosti koje su dio njihove rutine.

Naravno, iskustva ovih žena ne predstavljaju naučni dokaz da određene navike same po sebi garantuju dug život. Ipak, njihova svakodnevica podsjeća na vrijednost kretanja, bliskih odnosa i aktivnosti koje nam pričinjavaju zadovoljstvo.

Recept koji čuva okus Italije

Među pričama koje je Bennison zabilježila nalazi se i ona o Rosi, ženi koja je u vrijeme susreta imala 95 godina i živjela u mjestu Grottaminarda, u regiji Kampanija.

Rosa je i dalje s velikim zadovoljstvom pripremala hranu, čuvala zalihe domaćeg paradajz pirea i koristila povrće koje je uzgajala njena porodica. Podijelila je i recept za ciambutellu, rustikalni umak od paprika i paradajza koji se u njenom kraju poslužuje uz tjesteninu.

Za pripremu ovog jela potrebne su slatke paprike, zreli paradajz, domaći paradajz pire, bijeli luk, maslinovo ulje, svježi bosiljak i malo soli. Po želji se može dodati i prstohvat ljute paprike.

Paprike se krupno nasjeckaju i kratko prže na maslinovom ulju s bijelim lukom, a zatim se izvade iz tave. U istom ulju priprema se paradajz, kojem se dodaje paradajz pire. Paprike se potom vraćaju u umak, a sve se zajedno lagano kuha dok se okusi ne povežu. Na kraju se dodaje svježi bosiljak, a umak se poslužuje s kuhanom tjesteninom.

Ovakvi recepti pokazuju da dobra kuhinja ne mora biti komplikovana. Nekoliko kvalitetnih sastojaka, malo vremena i poznavanje vlastitih namirnica često su sasvim dovoljni za ukusan obrok.

La dolce vita počinje u svakodnevici

Priče italijanskih baka podsjećaju da se zadovoljstvo ne mora tražiti u velikim promjenama. Ono se može pronaći u obroku pripremljenom od sezonskih namirnica, razgovoru s dragim ljudima, radu koji nas ispunjava ili jednostavnoj navici da svakog dana izađemo iz kuće i budemo aktivni.

Njihov način života ne nudi univerzalnu formulu za dugovječnost, ali otvara važno pitanje: koliko pažnje posvećujemo stvarima koje nam uljepšavaju običan dan?

Možda je upravo u tome dio čari italijanske "la dolce vite". Ne u savršenom životu, već u sposobnosti da se uživa u onome što imamo, da njegujemo odnose s ljudima koje volimo i da ne zaboravimo male stvari koje nam daju razlog da ustanemo i započnemo novi dan.