Psihologinja Corinne Masur nedavno je podijelila svoje zapažanje o tome kako tehnologija, posebno pametni telefoni, utječe na odnos roditelja i djece. Njezina anegdota o majci koja je prekinula igru sa svojim dvogodišnjim sinom kako bi provjerila poruku na telefonu, ističe važnost svijesti roditelja o njihovoj upotrebi tehnologije u
Masur naglašava da čak i vrlo mlade djece osjećaju potrebu za pažnjom svojih roditelja i primjećuju kada se ta pažnja usmjerava prema telefonu umjesto prema njima. Ističe da je za razvoj zdravih odnosa ključno uspostavljanje kontakta očima, prisutnost i aktivno sudjelovanje u interakciji s djetetom.
Njeno posmatranje također se usredotočuje na dugoročne posljedice nedostatka prisutnosti tokom ključnih trenutaka, poput hranjenja ili igre s djetetom. Nedostatak interakcije licem u lice može uticati na proces vezivanja između roditelja i djeteta te na emocionalni razvoj djeteta.
Umjesto osuđivanja, Masur poziva roditelje da budu svjesniji svoje upotrebe telefona u prisutnosti djece te da postave granice kada je nužno koristiti tehnologiju. Preporučuje da roditelji objasne razloge za korištenje telefona kada su s djecom, čime se može pomoći u postavljanju zdravih navika za budućnost.
Njen pristup uključuje modeliranje pozitivnih uzoraka ponašanja prema tehnologiji, naglašavajući važnost stvarnih interakcija i prisutnosti u odnosima unutar porodice. Ovakav pristup ne samo da može odgoditi potrebu za vlastitim telefonima kod djece, već također promiče dublje, povezanije porodične dinamike.
Konačni cilj je stvaranje okruženja u kojem se djeca osjećaju voljeno, paženo i razumijeno, bez ometanja koje digitalni uređaji često donose. Masurov pristup ne samo da podržava emocionalni razvoj djeteta, već i jača osnove za zdravu porodičnu interakciju i povezanost u digitalnom dobu.
djece.