Svaki dan nosi niz obaveza koje prelaze granice mogućeg: od pripreme djece za školu i aktivnosti, preko kućanskih poslova, do radnih zadataka i vlastitih projekata.
Ove žene balansiraju između više uloga, ali često se osjete nevidljivima i nedovoljno cijenjenima.
Stručnjaci ističu da je većina društvenih očekivanja prema majkama nerealna. Dok se traži da daju maksimum u odgoju djece, istovremeno se očekuje da uspijevaju i u karijeri, volontiranju, održavanju zdravog načina života, društvenim aktivnostima, pa čak i samousavršavanju.
Sve to, bez ikakvog priznanja ili pauze, stvara hronični stres i osjećaj iscrpljenosti.
Istraživanja pokazuju da žene u prosjeku obavljaju više od 80% kućanskih i roditeljskih poslova u domaćinstvu, što dodatno otežava balansiranje privatnog i profesionalnog života.
U takvoj situaciji, savjeti o “work-life balanceu” često postaju frustrirajući, jer stvarnost majčinstva nije ravnoteža – ona je preživljavanje i improvizacija.
Sociolozi naglašavaju da očekivanja društva da majke “imaju sve” zapravo znače da one moraju raditi sve.
Ova paradigme nije emancipacija, već oblik eksploatacije: žene preuzimaju višestruke uloge, dok strukturalna podrška, poput ravnopravnog dijeljenja kućanskih poslova i brige o djeci, uglavnom izostaje.
Psiholozi upozoravaju da potiskivanje osjećaja bijesa i frustracije zbog neprestanog preopterećenja može imati dugoročne posljedice po mentalno zdravlje.
Moderne majke često osjećaju krivnju: ako posvete vrijeme sebi, misle da su sebične; ako ne uspiju sve obaveze dovršiti, misle da nisu dovoljno dobre.
Stručnjaci savjetuju da se fokus preusmjeri s nemogućih standarda na realne ciljeve i podršku zajednice, te da majke imaju pravo na vrijeme za sebe, ne radi djece, već radi vlastitog blagostanja.
Savremeno majčinstvo zahtijeva nevjerovatnu energiju, snalažljivost i strpljenje.
Društvo bi trebalo prepoznati ovu borbu i pružiti stvarnu podršku, jer nije dovoljno reći “majke su heroji” – potrebno je omogućiti im uvjete u kojima mogu opstati, a ne samo preživjeti.