Nije samo majčinski instinkt: Evo kako trudnoća i porod mijenjaju ženski mozak

Uz ljubav i nježnost, pojavljuje se i snažna potreba da se dijete zaštiti, ali i briga koja se ponekad čini neprekidnom. Zašto majke često osluškuju svaki bebin pokret, provjeravaju diše li dok spava i razmišljaju o njenim potrebama čak i kada nisu zajedno?

Dio odgovora nalazi se u mozgu. Trudnoća i period nakon poroda donose niz promjena koje utiču na način na koji žena doživljava emocije, prepoznaje potrebe svoje bebe i reaguje na njih. Hormoni imaju važnu ulogu u tom procesu, ali i različiti dijelovi mozga koji su uključeni u emocionalne reakcije, pažnju i društvene odnose.

Zanimljivo je da se određene promjene mogu uporediti s onima koje se događaju kada se zaljubimo. Mozak postaje posebno osjetljiv na osobu s kojom gradimo snažnu emocionalnu vezu, a u ovom slučaju to je vlastito dijete.

Šta se događa u mozgu nakon rođenja djeteta?

Promjene u mozgu počinju već tokom trudnoće, a nastavljaju se i nakon poroda. Istraživanja su pokazala da se u tom periodu mijenja struktura i aktivnost pojedinih moždanih regija.

Posebno su zanimljiva područja povezana s empatijom, emocionalnim reakcijama, tjeskobom i društvenim interakcijama. U nekim dijelovima mozga uočene su promjene u sivoj tvari, dok se aktivnost u regijama važnim za brigu o djetetu može pojačati.

Ove promjene ne znače da je majka postala druga osoba. Naprotiv, one su dio prilagođavanja novoj ulozi i mogu pomoći u tome da lakše prepozna signale koje joj beba šalje.

Istraživač mozga Pilyoung Kim objasnio je da se kod mnogih majki u prvim mjesecima nakon poroda javlja intenzivna usmjerenost na dijete. Misli se često vraćaju istim pitanjima: Je li beba sita? Je li joj ugodno? Da li normalno diše? Je li sve u redu?

Takva zabrinutost može biti dio prilagođavanja majčinstvu, ali ako postane izrazito intenzivna ili ometa svakodnevno funkcionisanje, važno je potražiti podršku.

Amigdala ima važnu ulogu u majčinskoj brizi

Jedna od moždanih struktura koja se posebno izdvaja jeste amigdala. Riječ je o dijelu mozga koji učestvuje u obradi emocija, uključujući strah i tjeskobu, ali i u prepoznavanju emocionalno važnih signala iz okruženja.

Nakon rođenja djeteta, aktivnost amigdale kod majki može biti pojačana. Istraživači smatraju da to doprinosi većoj osjetljivosti na potrebe bebe i bržem reagovanju na njene signale.

Upravo zato majka može snažno reagovati na bebin plač, promjenu izraza lica ili pokret. Ti signali za nju imaju posebno značenje, a mozak ih obrađuje kao nešto što zahtijeva pažnju.

Istraživanja su pokazala i povezanost aktivnosti amigdale sa snažnim emocionalnim odnosom majke prema vlastitom djetetu. To je jedan od načina na koji se razvija i učvršćuje veza između roditelja i bebe.

Oksitocin i hormoni koji pomažu stvaranju veze

Važnu ulogu u ovom procesu ima i oksitocin, hormon koji se često naziva hormonom ljubavi. Njegovo lučenje pojačava se tokom trudnoće, poroda i dojenja, a povezuje se s uspostavljanjem emocionalne veze između majke i novorođenčeta.

Neuroznanstvenica Ruth Feldman ističe da se promjene u nivou oksitocina mogu povezati s načinom na koji majka brine o bebi. Što je više uključena u svakodnevnu njegu i kontakt s djetetom, to se mogu izraženije uočavati određene hormonalne reakcije.

Oksitocin nije jedini faktor koji utiče na majčinsko ponašanje. U cijelom procesu učestvuju različiti hormoni, moždane regije i iskustva koja žena stiče kroz brigu o djetetu.

Zbog toga se povezanost između majke i bebe ne razvija samo u jednom trenutku. Ona se gradi kroz svakodnevne dodire, hranjenje, umirivanje, pogled i brojne male trenutke zajedničkog života.

Da li se mozak vraća u stanje prije trudnoće?

Promjene u mozgu posebno su izražene kod žena koje prvi put postaju majke. Ipak, naučnici još nemaju konačan odgovor na pitanje da li se mozak u potpunosti vraća u stanje kakvo je imao prije trudnoće i poroda.

Ono što je važno jeste da promjene povezane s roditeljskom brigom nisu prisutne isključivo kod žena. I kod očeva se mogu uočiti određene promjene u moždanoj aktivnosti, posebno kada su aktivno uključeni u svakodnevnu njegu bebe.

To pokazuje da roditeljska povezanost nije samo rezultat hormona ili bioloških procesa. Važnu ulogu imaju i iskustvo, bliskost i vrijeme koje roditelj provodi s djetetom.

Majčinstvo, dakle, ne mijenja samo svakodnevicu žene. Ono donosi i niz promjena u načinu na koji mozak reaguje na emocije, prepoznaje potrebe djeteta i razvija osjećaj povezanosti. A iza one poznate potrebe da majka još jednom provjeri je li beba dobro, često se krije mnogo više od same brige.