Roditelji, pripremite se: Osma godina djetetovog života može biti teža nego što očekujete

Međutim, izazovi se mijenjaju kako dijete raste, a period oko osme godine može donijeti sasvim novu vrstu iskušenja.

Prema rezultatima ankete agencije OnePoll, u kojoj je učestvovalo 2.000 roditelja, osma godina života izdvojila se kao jedna od najzahtjevnijih faza odrastanja. Mnogi roditelji procijenili su da su im godine ranog djetinjstva bile lakše nego izazovi s kojima su se suočili kada su njihova djeca krenula prema predadolescenciji.

Ovi rezultati ne znače da će svako dijete proći kroz istu fazu niti da je osma godina nužno najteža za svaku porodicu. Ipak, mogu pomoći da bolje razumijemo zašto se ponašanje djece u ovom uzrastu ponekad toliko promijeni.

Više samostalnosti, ali i više rasprava

Oko osme godine djeca sve jasnije razvijaju vlastite stavove, želje i osjećaj identiteta. Žele sama donositi odluke, pokazati da su sposobna i imati veću kontrolu nad svakodnevnim aktivnostima.

Ono što roditeljima može izgledati kao neposlušnost ponekad je pokušaj djeteta da pokaže svoju samostalnost. Dijete može odbijati jednostavne zadatke, raspravljati o pravilima, negodovati kada mu se nešto kaže ili burno reagovati kada ne dobije ono što želi.

Zadaci koje je ranije obavljalo bez mnogo pitanja odjednom mogu postati povod za prepirku. Roditelji se tada mogu zapitati šta se promijenilo i zašto je nešto što je donedavno bilo jednostavno postalo svakodnevna borba.

Važno je razumjeti da razvoj samostalnosti ne znači da djetetu više nisu potrebne granice. Naprotiv, ono i dalje treba jasna pravila i podršku odraslih, čak i kada se snažno protivi njihovim zahtjevima.

Zašto su emocije i dalje tako intenzivne?

Iako osmogodišnjaci često djeluju zrelije i sposobnije nego nekoliko godina ranije, još uvijek uče kako prepoznati i regulisati svoje emocije.

Mogu razumjeti da određeno ponašanje nije prihvatljivo, ali im u trenutku ljutnje može biti teško da se zaustave i razmisle o posljedicama. Umor, školske obaveze, nesuglasice s vršnjacima i osjećaj da ih odrasli ne razumiju mogu dodatno pojačati njihove reakcije.

Zato nije neobično da dijete koje se tokom dana trudi biti odgovorno i samostalno kod kuće pokaže frustraciju ili zatraži više pažnje.

Roditeljima takve promjene mogu biti iscrpljujuće, naročito kada se ponavljaju iz dana u dan. Ipak, iza prkosnog ponašanja ne mora stajati namjera da se roditelji naljute. Ponekad dijete jednostavno još nema dovoljno razvijene vještine da na mirniji način izrazi ono što osjeća.

I dalje im trebaju bliskost i sigurnost

Jedna od zanimljivih karakteristika ovog uzrasta jeste to što želja za samostalnošću ne isključuje potrebu za roditeljskom bliskošću.

Osmogodišnjak može insistirati na tome da sve uradi sam, odbijati pomoć ili se ljutiti zbog roditeljskih pravila, a zatim nakon teškog dana tražiti zagrljaj i utjehu.

To nije nužno znak nedosljednosti. Dijete istovremeno želi istraživati vlastite mogućnosti i imati sigurnost da su roditelji tu kada mu zatrebaju.

Upravo zato je važno ne tumačiti svako odbijanje kao udaljavanje. Čak i kada dijete djeluje kao da ne želi slušati, miran razgovor i osjećaj prihvaćenosti mogu mu pomoći da lakše prođe kroz izazovne trenutke.

Kako roditelji mogu lakše proći kroz ovu fazu?

Kada dijete često ulazi u rasprave ili burno reaguje, lako je izgubiti strpljenje. Ipak, nekoliko jednostavnih pristupa može olakšati svakodnevicu.

Prije svega, važno je postaviti jasna pravila i dosljedno ih primjenjivati. Dijete treba znati šta se od njega očekuje, ali i imati priliku da kaže šta misli i osjeća.

Umjesto da se svaka nesuglasica pretvori u borbu za prevlast, roditelji mogu ponuditi ograničen izbor. Naprimjer, dijete može odlučiti hoće li prvo završiti domaći zadatak ili pospremiti svoje stvari, ali obaveze i dalje ostaju dio dogovora.

Kada su emocije intenzivne, korisno je sačekati da se dijete smiri prije ozbiljnijeg razgovora. Vikanje i kažnjavanje u afektu često dodatno pojačavaju sukob, dok miran i odlučan pristup pomaže djetetu da razumije granice.

Jednako je važno primijetiti i pohvaliti odgovorno ponašanje, trud i trenutke kada dijete uspije riješiti problem bez svađe.

Osma godina ne mora biti najteža faza roditeljstva, ali može donijeti promjene na koje roditelji nisu bili spremni. Iza sve veće potrebe za samostalnošću i povremenog prkosa i dalje je dijete koje uči razumjeti sebe, svoje emocije i odnose s drugima.

Zato, kada se čini da je strpljenje pri kraju, vrijedi se podsjetiti da odrastanje nije jednostavno ni za dijete. Čvrste granice, razumijevanje i osjećaj sigurnosti mogu mu pomoći da postepeno razvija samostalnost, a da pritom zna da roditeljska podrška nije nestala.