Stručnjaci otkrili šta zaista motiviše djecu: Nagrade nisu uvijek najbolji izbor
Iako mnogi roditelji posežu za nagradama kako bi motivirali svoje mališane, stručnjaci ističu da dugoročno postoji mnogo snažniji pokretač – unutrašnja motivacija.
Psiholozi razlikuju dvije vrste motivacije. Prva je intrinzična motivacija, koja proizlazi iz prirodne znatiželje, interesa i želje za učenjem. Druga je ekstrinzična motivacija, koja se oslanja na vanjske podsticaje poput nagrada, pohvala ili drugih koristi koje dijete očekuje nakon određenog ponašanja.
Stručnjak za motivaciju Frederic Guay objašnjava da se intrinzična motivacija razvija veoma rano te da su djeca po prirodi sklona istraživanju svijeta oko sebe.
„Djeca su prirodno znatiželjna i žele učiti. Upravo zato porodica, odgajatelji i obrazovni sistem imaju važnu ulogu u očuvanju i razvoju te unutrašnje želje za učenjem“, ističe Guay.
Prema stručnjacima, postoje tri osnovne psihološke potrebe koje imaju ključnu ulogu u razvoju motivacije: autonomija, kompetentnost i povezanost.
Autonomija podrazumijeva osjećaj da dijete ima određenu kontrolu nad vlastitim izborima i odlukama. Kada roditelji uključuju djecu u svakodnevne porodične aktivnosti i dopuštaju im da donose odluke primjerene njihovoj dobi, jačaju njihovo samopouzdanje i osjećaj odgovornosti.
Jednako je važan i osjećaj kompetentnosti. Djeca žele imati osjećaj da nešto mogu postići i da su uspješna. Zato stručnjaci savjetuju da im se postavljaju zadaci koji odgovaraju njihovim sposobnostima – dovoljno izazovni da ih motiviraju, ali ne toliko teški da izazovu frustraciju i odustajanje.
Poseban naglasak stavlja se na pohvalu truda, zalaganja i upornosti, umjesto isključivog fokusiranja na konačan rezultat.
Treći važan element je povezanost. Dijete koje se osjeća voljeno, sigurno i prihvaćeno lakše razvija samopouzdanje i spremnije sarađuje s roditeljima i nastavnicima. Kvalitetan odnos, otvorena komunikacija i iskreno zanimanje za dječije osjećaje stvaraju temelje za zdrav emocionalni razvoj.
Stručnjaci naglašavaju da odgoj usmjeren na razvoj unutrašnje motivacije zahtijeva vrijeme i strpljenje, ali donosi dugoročne koristi. Cilj nije da dijete nešto radi samo zbog nagrade, već da razvije želju za učenjem, napredovanjem i savladavanjem novih izazova.
Upravo takav pristup, smatraju stručnjaci, pomaže odgoju samostalnih, odgovornih i emocionalno stabilnih mladih ljudi koji će znati pronaći motivaciju i kada izostanu pohvale ili nagrade.