Bajke i animirani filmovi, često zanemareni kao "samo zabava", u stvarnosti imaju ključnu ulogu u emocionalnom, kognitivnom i socijalnom razvoju djece.
Mašta – prirodni mehanizam učenja
Djeca ne uče samo ponavljanjem ili činjenicama, ona uče kroz priče, slike i igru. Kada dijete sluša bajku ili gleda animirani film, njegov mozak ne ostaje pasivan. Naprotiv, aktivira se niz regija povezanih sa razumijevanjem, empatijom i planiranjem.
Prema istraživanjima razvojne psihologije, posebno onima dr. Jeromea Singera sa Univerziteta Yale, maštovita igra i izloženost narativnim sadržajima doprinose razvoju unutrašnjeg svijeta djeteta, sposobnosti da rješava probleme, zamisli moguće ishode i razumije tuđe emocije.
Simbolika bajki: unutrašnji svijet djeteta na djelu
Bajke nisu puka fantazija. Njihova snaga leži u simbolima i porukama koje djeca, čak i vrlo mala, mogu intuitivno razumjeti.
Na primjer, vuk u bajci o Crvenkapici može predstavljati nepoznato, opasnost, ali i izazov kojem se dijete može suprotstaviti.
Snjeguljica, Pepeljuga ili Elsa iz "Snježnog kraljevstva" nisu samo junakinje, one predstavljaju unutrašnju snagu, borbu za prihvatanje, pravdu i samopouzdanje.
Djeca kroz ove likove uče o dobru i zlu, strahu i hrabrosti, gubitku i nadi. Psiholog Bruno Bettelheim u svojoj knjizi "Upotreba bajki" ističe da bajke pomažu djeci da se nose s nesvjesnim strahovima, pomažući im da ih transformišu u priče koje imaju jasan kraj i poruku.
Animirani filmovi – dodatna dimenzija učenja
Za razliku od bajki koje se čitaju, crtani filmovi uključuju boje, muziku, pokret i glas, što pojačava emocionalni utisak na dijete. Neuropsihološka istraživanja pokazuju da vizuelno-emotivni sadržaji pomažu u boljem pamćenju i razumijevanju poruka.
Kvalitetni animirani filmovi poput "Potrage za Nemom", "Inside Out" ili "Kralja lavova" nude djetetu priliku da prepozna emocije, suosjeća s likovima i uči kroz njihove postupke. To je posebno važno u razvoju emocionalne inteligencije i socijalnih vještina.
Uloga roditelja: aktivno gledanje i razgovor
Stručnjaci savjetuju roditeljima da ne prepuštaju djecu crtanim filmovima bez nadzora. Ključna je interakcija gledati zajedno, pitati dijete šta mu se svidjelo, kako se osjećalo tokom priče, šta bi ono uradilo da je bilo u ulozi junaka.
Takav pristup, prema Američkoj akademiji za pedijatriju, ne samo da povećava kognitivni razvoj, već i jača vezu roditelj-dijete.
Mjera je važna: sadržaj i trajanje
Iako su bajke i animacije korisne, važno je obratiti pažnju na dužinu i vrstu sadržaja. Prebrzi i agresivni crtići, s puno buke i nasilja, mogu imati suprotan efekat, izazvati nemir, anksioznost ili smanjiti pažnju.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da djeca do 5 godina ne provode više od 1 sata dnevno pred ekranom, a da sadržaj bude edukativan, kreativan i primjeren uzrastu.
Bajke i animirani filmovi nisu samo razonoda, oni su alat za odrastanje. Kroz njih djeca uče o sebi i drugima, razvijaju maštu, jačaju emocije i oblikuju svoj pogled na svijet.
U vremenu kada je svakodnevnica često ubrzana i puna informacija, povratak jednostavnim, čarobnim pričama može biti upravo ono što djetetu najviše treba.