Ako vam se često dešava da legnete umorni, ali san nikako da dođe, problem možda nije u tome koliko ste iscrpljeni, već kako provodite sate prije odlaska u krevet.
Sve je više govora o tome da kvalitet sna počinje mnogo prije nego što ugasimo svjetlo – i upravo tu na scenu stupa takozvano pravilo 3-2-1.
Radi se o jednostavnom rasporedu koji pomaže tijelu i umu da se postepeno smire. Bez aplikacija, mjerenja i kompliciranih uputa – samo jasni vremenski okviri koji stvaraju osjećaj reda i predvidljivosti u večernjim satima.
Tri sata ranije: olakšajte tijelu posao
Ideja je da nekoliko sati prije spavanja prestanete s teškim obrocima i svime što može opteretiti organizam.
Kasna večera, alkohol ili previše tekućine često znače nemiran san, buđenje tokom noći i osjećaj težine.

Kada se probava smiri prije odlaska u krevet, tijelo se lakše prebacuje u režim odmora. Ne radi se o odricanju, već o boljem tajmingu.
Dva sata ranije: ugasite „radni mod“
Mentalni umor često je veći neprijatelj sna od fizičkog. Zato je važno da se barem dva sata prije spavanja povučete iz obaveza koje zahtijevaju koncentraciju – poslovni mailovi, planiranje sutrašnjeg dana ili rješavanje problema mogu pričekati jutro.
Ovaj period služi da se dan zaokruži i polako zatvori. Um dobija signal da više nema hitnih zadataka, što smanjuje unutrašnji nemir i olakšava uspavljivanje.
Posljednji sat: bez ekrana, bez žurbe
Završni sat prije sna rezervisan je za smirivanje. Ekrani su u ovom periodu najveći neprijatelj jer njihovo svjetlo i sadržaj održavaju mozak u stanju budnosti.
Umjesto toga, preporučuju se tihe, jednostavne aktivnosti – čitanje nekoliko stranica, slušanje lagane muzike, istezanje ili topli tuš.
Ovakvi rituali pomažu tijelu da prepozna da se dan bliži kraju i da je vrijeme za odmor.
Male navike koje čine veliku razliku
Ono što ovu metodu čini praktičnom jeste njena fleksibilnost. Ne zahtijeva savršenstvo, već dosljednost. Čak i djelimično pridržavanje može donijeti vidljive promjene u kvalitetu sna.

U suštini, riječ je o osnovama zdrave večernje rutine – manje stimulacije, više smirenosti i jasna granica između dana i noći. Ponekad je upravo ta jednostavnost ono što nam najviše nedostaje.