Sva istraživanja sprovedena na temu društvenih mreža i njihovog utjecaja na ljude imaju poražavajuće rezultate. Primjerice, dokazano je da Instagram izaziva depresivne misli i nisko samopouzdanje posebno među generacijom Z koja se našla u raljama ove mreže u najosjetljivijim formativnim godinama. Tek što smo prežvakali tu depresiju na stol nam je pristiglo izvješće o fenomenu hashtaga #ootd koji podrazumijeva stajling/odjevnu kombinaciju dana, a koji se godišnje iskoristi preko 2 miliona puta! Prezentiranje novih stvarčica rezultiralo je pojavom "posudi pa vrati". Bezbroj djevojaka i muškaraca posuđuju odjeću iz dućana samo kako bi je fotografirali za Instagram, a potom je sljedeći dan uredno vratili na police dućana.
Ta potreba za dokazivanjem je izazvala cijeli niz promjena u modernom društvu, a jedini koji profitiraju od masovnog ludila su modni brendovi i industrija luksuza. Luca Solca, analitičar specijaliziran za industriju luksuza jučer je iznio pomalo uznemirujuće podatke o promjeni u kojoj svi sudjelujemo, a koja rezultira odbacivanjem svih moralnih normi i oblika ponašanja koje smo prije smatrali ispravnima. Solca kaže da je kultura selfieja i želje da svi budemo važni u očima javnosti učinila nevjerojatan boost za dizajnerske brendove. Brza izmjena trendova, ekskluzivnih lokacija i života na visokoj nozi dovela je do toga da smo stalno u potrazi za sredstvima koja će nam omogućiti da se istaknemo iz mase i stvorimo privid luksuznog života za naše znane i neznane pratitelje.
Ako dobro promislite, psihologija uspjeha bi vam trebala nalagati da ne marite previše za mišljenje drugih ljudi već da vjerujete u sebe i ne dozvolite da vas iko pokoleba. Instagram je s druge strane jedna velika javna arena u kojoj ovisite o mišljenju drugih ljudi koji vas uzdižu lajkom ili pokopaju ako isti izostane. Nameće se realno pitanje živimo li danas da bismo se dokazali drugima i što nam ta potreba za dokazivanjem može donijeti na duge staze?
Solca piše da svjedočimo situaciji u kojoj mladi ljudi žive dulje u roditeljskom domu jer svoj novac troše na Instagram worthy destinacije do kojih su pak, došli s letom neke low budget kompanije. Štedi se i na namirnicama (koje nisu Insta-worthy) kako bi se imalo više novca za torbice, cipele, makeup i sve ono što je vrijedno fotografiranja. BBC je objavio veliki tekst u kojem promatraju skupinu mladih djevojaka iz Kenije koje aktivno traže sugar daddyje (bogate starije muškarce) koji im mogu omogućiti život vrijedan Instagram feeda. Kaže: "djevojke su prije pribjegavale sugar daddyjima zbog siromaštva i osnovnih životnih potreba, a danas to čine zbog taštine i Instagram postova".
Ako pogledate žene koje imaju najviše pratitelja uočit ćete da su to mahom pripadnice elitnih krugova, žene dubljeg džepa koje si mogu priuštiti svaki "it" komad iz neke nove kolekcije, putuju na određene destinacije i žive te živote za koje nismo znali dok nije bilo Instagrama. Postoji velik broj žena i muškaraca koji imaju puno novca, ali na Instagramu ne dijele baš svaku torbu, Maldive, Mercedes G klase i večeru u ekskluzivnom restoranu jer u određenim (doista visokim) krugovima se stalno dokumentiranje luksuza na Instagramu smatra neukusnim ponašanjem.
Logično je da se mlade djevojke nakače na profile tog tipa jer oni za sobom potežu najpopularniji hashtag u povijesti Instagrama #goals koji pak označava sve ono čemu streme.
Problem tog #goalsa je u tome što je nerealan i sugerira nešto što mlada osoba od 20 godina ne može imati ako joj roditelji nisu besramno bogati ili ako nema spomenutog sugar daddyja. Primjerice, u Srbiji ima nekoliko istaknutijih profila koje vode mlade djevojke koje dolaze iz prosječnih radničkih obitelji iz manjih srpskih gradova, nemaju u javnosti zabilježenu karijeru koja bi plaćom omogućila sumanuto luksuzan lifestyle. Životopis im se sastoji od pokojeg pojavljivanja u nekom reality showu ili naslovnicama srpskih tabloida, ali im Instagram feed izgleda kao pregled nove sezone Net-a-Portera. Imajte na umu da skoro svaki stajling koji fotografiraju košta do dvadeset hiljada eura (ako u obzir uzmemo dizajnerske torbe čije se cijene kreću u rasponu od hiljadu do dvije hiljade eura). Čak i da se radi o kopijama one dobre se cjenovno kreću u rasponu od 300 do 500 eura (ako ne želite da vam ona dva CC na Chanelu gledaju jedno u drugo).
Te djevojke imaju desetke hiljada pratitelja među kojima su mahom frajeri i mlade djevojke koje, sudeći po komentarima, čeznu za to vrstom lifestylea. Govorimo o curicama/djevojkama koje u prosjeku imaju od 14 do 19 godina i nemaju mogućnosti priuštiti si ništa od viđenog, a zahvaljujući sveopćem konzumerizmu u tim su nježnim godinama izložene stvarima kojima naša generacija nikad nije bila. Primjera radi, s 14 godina nisam znala smijem li staviti ruž na usne da me stara ne nalema, a ne koliko košta Dionysus torba ili kako da smanjim nos konturiranjem. Tu se tačno stvara taj začarani krug nemoći, želje, depresije i djelovanja o kojem Solca piše u svom osvrtu. Posebno su na udaru siromašnije zemlje u kojima mladi pametni ljudi jedva da imaju mogućnosti za pošteno zaposlenje, a u zadnje vrijeme im je jedina mogućnost da odu preko granice u neki normalniji život. Poanta je u tome da je sve laž i obmana koja opasno utječe na ponašanje novih generacija i oblikuje ih, nekad ne u najboljem smjeru. I koliko god vam Instagram tvrdio suprotno, nema kruha preko pogače i dobar dio napucanih dizajnerskih profila (pogotovo na Balkanu) skriva mračnu stranu koja tek ponekad pokaže svoju ružnu glavu u vidu komentara koji se nađe ispod fotografija tih #goals djevojaka, a koji kaže "fotkaj i dedu".
Buro 24/7
