Zašto se jake i pametne žene, na putu do ljubavi kakvu žele, tako lako spotaknu na toksične muškarce?

Svi su vidjeli da radim greške. Uletim u vezu, obore me s nogu i onda ignoriram sve znakove. Ulazila sam u pogrešne veze iz pogrešnih razloga zato što nisam željela biti sama, priznala je u jednom intervjuu.

Naglim povratkom Benu, čovjeku kojeg je ostavila zbog ovisnosti o kockanju i alkoholu i čovjeku koji se nije mogao nositi s njezinom slavom, potvrdila je da nije ništa naučila na starim greškama.

Ni prva ni zadnja žena koja donosi pogrešne odluke kada je ljubav u pitanju, rekli bi mnogi, ali zašto se baš uspješne i jake žene tako često nađu na meti krivih muškaraca?

Inteligentne žene puno rade na svojoj vezi i velika je vjerojatnost da će samo nastaviti davati i davati

Stari mit o tome kako su zločesti dečki privlačniji odavno ne drži vodu, a žene koje vole neizvjesnost i dramu u vezama su u manjini. Većina ipak priželjkuje kvalitetnu, mirnu i stabilnu vezu s ostvarenim muškarcem, bez igrica i manipulacija.

Zašto se onda, na putu do ljubavi kakvu žele, tako lako spotaknu na toksične muškarce? I psihologija ima svoje mišljenje o tome. Nije svaka loša veza loša od samog početka.

Dapače, najčešće započne bajkovito, a do trenutka kada se jave prvi znakovi za uzbunu žena je već toliko emocija uložila u odnos da jednostavno ne može priznati da je u pitanju greška.

Tada započinje faza racionalizacije, kojoj su snažne žene itekako sklone. Naći će objašnjenje za svako loše ponašanje, ustanoviti uzrok i odmah smisliti rješenje. Popravit će sve što ne valja samo kako bi sve funkcioniralo besprijekorno.

Inteligentne žene vrlo su savjesne. To znači da puno rade na svojoj vezi i velika je vjerojatnost da će samo nastaviti davati, davati i davati. Ako radite na svojim vezama, one će biti dobre - to je stav koji ćete generalno prenijeti na sebe bez razmišljanja. Dodajte tome empatiju i stvari postaju teške jer se borite s tim da shvatite zašto je muškarac takav kakav je, kaže psihologinja Perpetua Neo.

Stručnjakinja za veze Cherlyn Chong kaže da mnoge snažne žene ostaju u toksičnim vezama jer se boje još jednog ljubavnog neuspjeha, a veliku ulogu u načinu na koji se ponašaju u ljubavnim odnosima igra i njihovo djetinjstvo.

Emotivno odsutan roditelj za čiju su se ljubav i pažnju godinama borile može biti uzrok pogrešnih obrazaca ponašanja u vezi i nemogućnosti da odu na vrijeme iz lošeg ljubavnog odnosa. Bilo kakva vrsta maltretiranja u djetinjstvu zbog kojeg se u osobi stvara osjećaj da ništa ne vrijedi također ima snažan utjecaj na njihovo ponašanje u vezama.

Privlačimo i biramo muškarca koji potvrđuje naš unutarnji sustav vjerovanja. Trudimo se udovoljiti mu jer mislimo da nismo dovoljno dobre. Ako se ponaša loše prema meni, ja sam kriva za to. Ako me povrijedi, ja sam kriva, objašnjava Chong.

Vječna zamka koju ne mogu izbjeći ni najsnažnije žene

Stručnjaci smatraju kako je upravo skakanje iz veze u vezu razlog zbog kojeg postoji veća mogućnost ponavljanja iste greške. Ako se još niste oporavili od prekida, impulzivan ulazak u novu vezu u nadi da će baš to izliječiti vaše slomljeno srce umanjit će vašu sposobnost da u startu primijetite loše karakteristike muškarca. Kada ste željni utjehe, skloni ste ignoriranju očitih problema.

Još jedna vječna zamka koju ni najsnažnije žene ne mogu izbjeći jest vjerovanje da možemo same promijeniti muškarca koji se prema nama ne ponaša onako kako zapravo želimo. Pretpostavljamo da će snaga naše ljubavi i posvećenost potaknuti pozitivnu promjenu u muškarcu i spremne smo čekati i čekati…

Daleko od toga da promjena ne može biti potaknuta vanjskim utjecajem, ali ona je prije svega rezultat unutarnjeg preispitivanja i osobna odluka muškarca koju on sam mora donijeti.

Naša sposobnost da čekamo, trpimo i nadamo se kulturološki je uvjetovana. Iako odavno ne ovisimo o muškarcu i možemo otići od njega kad poželimo, u podsvijesti se prikrada strah od samoće jer smo dio generacije žena koje su odgajane u duhu vjerovanja da je bolje biti s bilo kim nego biti sam. Bolje je biti u lošoj vezi nego postati usidjelica i stara cura.

Curice u vrtiću koje još ne mogu ni pojmiti koncept romantične ljubavi ispitujemo imaju li dečka te im odmah pripisujemo buduće uloge supruga i majki, prije nego što su uopće dobile priliku same naći svoje mjesto u ovom svijetu i živjeti bez nametnutih očekivanja.

I naposljetku, naučene smo boriti se za ljubav, ne odustajati ni kad je najteže. A ponekad je baš odustajanje najhrabrija stvar koju možemo napraviti na putu do one istinske ljubavi koju priželjkujemo. Ljubavi koja nas ispunjava, po potrebi izaziva i baš nikad ne ograničava.