Da li je došao kraj čuvenim beogradskim splavovima?

Splavovi su na rijekama Savi i Dunavu postojali još od 1960-ih, ali su tek 1990-ih, kada je Jugoslavija počela da se raspada, postali popularna mjesta za hedonizam. Mnogi Beograđani su na njima napravili ad-hoc barove i klubove, hraneći se mračnim i nervoznim energijama tog vremena. Neki su puštali tehno, dok su drugi replicirali beogradske kafane, kafane u stilu pubova u kojima sviraju romska jazz trubača.

Međutim, krajem 2000-ih, splavovi su počeli izazivati sve više problema među lokalnim stanovništvom. Mnogi su se žalili na buku, neurednost, divlju atmosferu i lošu regulaciju, dok su ekološke organizacije upozoravale na uništavanje rijeka zbog lošeg upravljanja otpadom, piše The Guardian.

Sve se promijenilo 2022. godine, kada je gradonačelnik Beograda, Aleksandar Šapić, donio odluku da ukloni barem dvije trećine od 300 splavova koji su se nalazili uz rijeke u centru grada. Do sada je više od 70 splavova uklonjeno, uključujući 10 velikih party splavova koji su premješteni na privremenu lokaciju između Mosta na Adi i Mosta Gazela.

Postepeno uklanjanje splavova ima i drugu pozadinu?

Za posljednjih 20 godina, splav Zappa Barka bio je stalno prisutan na Savi u centru Beograda. Posjetioci su prelazili drveni most da bi ušli na splav, zatim su plesali uz živu muziku i DJ-eve ili su ostajali na palubi cijelu noć, uživajući u izlasku sunca nad rijekom. Međutim, u junu 2024. godine snabdevanje splava električnom energijom iznenada je prekinuto, a splav je uklonjen i premješten na novu lokaciju daleko od centra grada.

Zappa Barka je bila među srećnijima jer je preživjela premještanje, ali mnogi manji, nezavisni splavovi poput kultnog kluba 20/44 pretrpjeli su sudbinu da budu premješteni čak 20 kilometara niz rijeku, gdje su napušteni i ostavljeni da propadnu. Vlasnici nisu imali puno vremena da riješe stvari – grad je jednostavno isključio struju i vodu, a zatim su splavove uklonili.

Podijeljena mišljenja: Uništenje uspomena jedne generacije ili ekološki osvješten potez?

Beograđani su podijeljeni u vezi s čišćenjem splavova. Milica Jovanović, koja je žestoko tugujući izgubila klub 20/44, smatra da su "svi trenuci jedne generacije uništeni". S druge strane, neki kao vlasnik splava Brodić, Bane Susić, smatraju da bi mirniji život uz rijeku mogao donijeti koristi. "Mi smo već prošli svoje najbolje dane. Sada rijeka izgleda čišće, modernije i bez ovih struktura koje guše vodu", rekao je Susić.

Jedan od najkontroverznijih projekata koji se razvija uz rijeku je Beogradska Waterfront, urbanistički plan iz 2014. godine, koji je doveo do velikih građevinskih radova i istjerivanja lokalnih stanovnika. Protesti su bili masovni, ali za uklanjanje splavova gotovo da nema protesta jer se proces odvija tiho i postepeno.

Ova promjena se uklapa u širu tendenciju da Beograd gubi svoju alternativnu, podzemnu klupsku scenu i nezavisne prostore, dok brzi razvoj prisiljava ljude da se povuku na privatne, kućne splavove.

Nikola Tošić, koji je s porodicom vlasnik drvenog splava na mirnom dijelu Ada Ciganlije već 40 godina, vjeruje da splavovi imaju više socijalnu i prijateljsku funkciju nego što su ikada imali kao party brodovi. "Mi ovdje dolazimo s prijateljima da roštiljamo, plivamo, opuštamo se nakon posla. Susjedi si međusobno pomažu, svi dolazimo iz različitih sredina, ali splavove dijelimo. To je pravi život na splavu", zaključuje Tošić.