Handfasting ritual: Keltska tradicija koja oduševljava moderne parove

Ovaj ritual simbolizira njihovu povezanost i zajednički život. Iako je prvobitno dio paganskih i Wiccan ceremonija, danas je handfasting sve češći i na vjerskim i na civilnim vjenčanjima.

Porijeklo i značenje

Ova tradicija vodi porijeklo iz drevne Irske, još od 7000. godine prije nove ere. U to vrijeme, veza ruku označavala je javnu zaruku. Par bi proveo godinu dana u ovom obliku obaveze, nakon čega bi odlučili žele li nastaviti brak ili raskinuti vezu.

Michelle Johnstone Clark, organizatorka vjenčanja iz Irske, pojašnjava da je ovim ritualom žena jasno stavljala do znanja da je zauzeta, a muškarac pokazivao svoju namjeru za brak.

Danas je handfasting dio same svadbene ceremonije, gdje se uz vezivanje ruku razmjenjuju i bračni zavjeti.

Najčešća pitanja o handfastingu

Ko vodi ceremoniju?

Ceremoniju može voditi vaš matičar, sveštenik ili osoba koja je za to obučena.

Mora li ritual biti dio vjenčanja?

Ne mora. Handfasting se može obaviti i tokom zaruka, godišnjica ili obnove bračnih zavjeta.

Ko može učestvovati?

Iako je povezan sa paganskim tradicijama, handfasting je danas otvoren za sve parove koji žele dodati poseban simbol u svoju ceremoniju.

Kako se vezuju ruke?

Najčešće se uzimaju partnerove ruke ukrštene – desna sa desnom i lijeva sa lijevom. Druga opcija je da par stoji jedno pored drugog i da se spoje suprotne ruke.

Ko vezuje vrpce?

Najčešće to radi voditelj ceremonije, ali ponekad i članovi porodice ili prijatelji.

Materijali i boje

Za vezivanje se tradicionalno koriste vrpce ili konopci, ali parovi često biraju i materijale sa sentimentalnom vrijednošću. Mogu se dodati i ukrasi poput školjki, perli ili cvjetnih vijenca. Boja vrpce se bira prema ukusu para ili tematici vjenčanja.

Koliko komada i koliko dugo?

Standardno se koriste tri vrpce, koje se mogu isplesti u jedan konopac, to simbolizira jedinstvo para. Vrpca treba biti dugačka oko jednog metra kako bi mogla nekoliko puta obaviti ruke.

U srednjovjekovnoj tradiciji, par ostaje vezan do ponoći, dok danas mnogi skinu vrpce odmah nakon ceremonije i sačuvaju ih kao uspomenu.

Voditelj ceremonije prvo objašnjava značenje rituala. Par zatim uzima ruke u svoje, što simbolizira slobodnu volju za zajednički život. Dok se vrpce vezuju, izgovaraju se zavjeti. Na kraju, voditelj ističe značaj ovog čina i nastavak ceremonije može uslijediti ili razmjenom prstenja ili dodatnim zavjetima.