Granica između toga da se djeci pruži sve što požele i razmaženosti često je tanka, a roditelji su suočeni s time da su potpuno nesvjesno svojom ljubavlju dijete učinili razmaženim.
Takvo ponašanje može imati negativan utjecaj na ponašanje djece kako odrastaju, te je važno na vrijeme prepoznati znakove razmaženosti kako bi se na njih moglo reagirati.
Razmaženu djecu često je lako prepoznati.
Ona u trgovinama viču, bacaju se po podu i rade scene kada im roditelji ne žele dati ono što bi oni htjeli u tom trenutku. Iz HuffPosta su kontaktirali stručnjake za odgoj i roditeljstvo kako bi više saznali o ovoj temi te roditeljima dali konkretne savjete kako popraviti ili kontrolisati situaciju.
"Svako dijete ima loš dan, kao i odrasli, ali razmažena djeca uvijek su u 'ja' raspoloženju. Sve se vrti oko njihovih potreba, osjećaja, želja, a svi ostali dolaze na drugo mjesto", ističe edukacijska psihologinja Michele Borba, prenosi Index.
Međutim, djeca ne postaju razmažena "sama od sebe", smatra klinička psihologinja Laura Markham. Dodaje da "djeca rade ono što ih naučimo, što im pokažemo da mogu očekivati. Ako smo roditeljstvo bazira na popuštanju i nikada nismo postavili jasne granice, dijete neće biti naviklo na njih".
Stručnjakinje smatraju kako je važno da roditelji znaju prepoznati koji su to znakovi razmaženosti kod djece. U nastavku otkrivamo koje su znakove izdvojile:
Kad im kažete "ne" pa naprave scenu dok ne dobiju ono što žele.
Nikada nisu zadovoljni onim što imaju i uvijek žele više.
Misle da se svijet vrti oko njih i da su najvažniji.
Kad nešto žele, zahtijevaju to odmah.
Loše podnose kad nešto ne ide kako su zamislili.
Ne odustaju dok ne dobiju što žele.
Odbijaju obaviti čak i najjednostavnije zadatke dok ih ne molite ili podmitite.
Osim najčešćih znakova kako prepoznati razmaženu djecu, stručnjakinje su roditeljima podijelile i savjete kako ih "preodgojiti" da budu manje razmaženi. Savjetuju da roditelji ne čekaju jer što je dijete starije, to je teže popraviti njegovo ili njezino ponašanje.
Evo šta roditelji mogu učiniti:
Počnite im govoriti "ne" bez osjećaja krivnje.
Kada postavite granice, budite dosljedni u njihovom provođenju.
Kad postavljate granice, radite to s empatijom i razumijevanjem.
Vježbajte zahvalnost kao porodica.
Potičite ih da shvate kako je bolje kada nešto daju nego dobiju.
Učite ih razmišljati o drugim ljudima.
Pomozite im da nauče cijeniti male stvari u životu.
