Pedijatri tvrde da bebe mlađe od 18 mjeseci ne smiju biti izložene ekranima, da bi trebalo da im se uvedu stroga vremenska ograničenja ako koriste tehnologiju.
Na prvi pogled, ove smjernice djeluju smisleno – beba ne mora da provjerava broj pratilaca na Instagramu. Ali roditelji sve više uočavaju da ova i mnoga druga pravila nisu primjenjiva, jer su ekrani telefona, tableta, kompjutera nezaobilazni dio svakodnevnice – a neka vjerovanja o uticaju tehnologije na djecu takođe nisu toliko jednostavna.
Kada se porodica okupi da gleda sportski događaj, tu je ekran – kada se pozovu baka i deka na video poziv, gledamo u ekran – kada izađemo napolje, svako u ruci drži uređaj koji ima ekran, bilo da je manji ili veći.
Dakle, nije realno potpuno odvojiti djecu od ekrana, kad im ni mi sami ne možemo pobjeći. Između ostalog, niko od nas ne može strpljivo da komunicira sa djetetom u svakom trenutku, a kada se javi izbor između ekrana i vrištanja, malo roditelja će izabrati vrištanje.
Da bismo imali realniju sliku o tome kako da minimiziramo negativne efekte vremena ispred ekrana, važno je da razotkrijemo neke zablude koje previše pojednostavljuju ovo pitanje:
Sve vrijeme ispred ekrana je opasno
Ekrani, sami po sebi, nisu loši. Njihova upotreba može imati negativne posljedice, ali postoje brojni načini na koje ih djeca koriste, a neki su produktivniji od drugih.
Mogu se podijeliti u sljedeće kategorije:
Pasivno: Gledanje video zapisa ili bezumno gledanje društvenih mreža
Interaktivno: Igranje slagalica, igrica
Komunikacija: Video pozivi, slanje poruka preko društvenih mreža
Kreativno: Stvaranje digitalne umjetnosti i muzike
Ovo ne znači da da su sve igre u redu, ili je korišćenje društvenih mreža uvijek korisno, ali ove kategorije možete koristiti da donesete odluku o tome da bi djetetu trebalo odmah ukinuti korišćenje tehnologije ili to iskoristiti kao priliku za razvoj.
Igrice, društvene mreže i različite platforme takođe predstavljaju digitalne prostore u kojima se dijete može osjećati kao da pripada određenoj zajednici. Između ostalog, ako djetetovi vršnjaci koriste istu digitalnu platformu, a od koje ga roditelj izoluje, to mu može donijeti poteškoće kada želi da se poveže sa drugarima.
Vremenska ograničenja jednako je odgovorno korištenje ekrana
Ovo nije tačno, jer ako su neki načini korišćenja ekrana vredniji od drugih, iz toga slijedi da brojanje minuta nije najbolji način da se djeca drže pod kontrolom. Ako dijete koristi igricu ili program da komponuje muziku, provođenje više od jednog sata za računarom nije loša stvar – dok biste možda željeli da podesite ograničenje od 20 minuta na korišćenje interneta.
Praćenje upotrebe je od suštinske važnosti, tako da morate stalno da provjeravate šta vaša djeca rade kada koriste telefon, tablet ili kompjuter. Shodno tome, možete odlučiti koliko maksimalno vremena može da provede za ekranom ako ga koristi na produktivan i kreativan način, a koliko kada samo upija informacije i nekvalitetan sadržaj.
Korišćenje tehnologije kod odraslih je posebno pitanje
Koliko puta dnevno pogledate u ekran u blizini svog djeteta? Vjerovatno je mnogo više nego što mislite. Zato nije moguće očekivati da će dijete ozbiljno da shvati vaše zabrane, kada ih se ni sami ne pridržavate. Pokušajte pronaći način da umanjite sopstvenu izloženost ekranima, a ako ne možete, potrudite se da to ne radite u prisustvu djece.
Gledanje ekrana je štetno za djecu
Roditelji često žale kada pomisle da su elektronskom uređaju dozvolili da „vaspita“ njihovo dijete. Ali ova krivica ne mora da postoji, dokle god je djetetov život izvan ekrana bogat i kvalitetan.
Možda bi bilo korisnije da roditelji razmišljaju o tome šta djeca ne dobijaju kada su pred ekranom i raditi na tome da njihove dane ispune upravo tim produktivnim, interaktivnim i fizičkim aktivnostima, umjesto da sebe kažnjavaju što su se nekoliko puta oslanjali na „pomoć“ likova iz djetovog omiljenog crtaća, prenosi Borba.
Cilj je da se obezbedi da vrijeme ispred ekrana ne zamijeni direktne interakcije sa članovima porodice i svijetom, kao što su aktivna igra, čitanje knjiga i druge redovne aktivnosti koje su neophodne za razvoj.
Ako djeca koriste aplikacije za učenje ili istražuju na mreži, onda sigurno uče
Učenici mogu da koriste internet da putuju svijetom, posjećuju daleke muzeje i drevna mjesta, da sami sebe nauče novim vještinama… Ali takođe nema kraja količini zabavnog, ali nekvalitetnog sadržaja koji djeca gledaju na telefonima, tabletima i računarima – pa čak i onaj koji je naizgled namijenjen đacima, prenosi „Hafington post“.
Samo zato što je obrazovna aplikacija otvorena ne znači da djeca nešto uče. Djeca su pametna i snalažljiva, pa mogu da smisle način da pritisnu pravu kombinaciju na tastaturi da bi zadatak označili kao da je završen, ili da pronađu pomoć i rezultate putem drugih sajtova… Naravno, to ne znači da sva djeca ovo rade, ali bez stalnog nadzora odraslih i dobre komunikacije sa mališanima, tehnologija može brzo izgubiti svoju obrazovnu vrijednost.
Ako se djeca muče sa odvajanjem od ekrana, to se samo vidi kada ne žele da ih isključe
Ako vaše dijete postane bijesno kada mu kažete da je vrijeme da se ugasi tablet, to je definitivno problem. Ali čak ni suprotna (i naizgled idealna) reakcija, kada dijete bez pogovora isključi uređaj, ne znači nužno da je sve u redu.
Najveći znak da dijete provodi previše vremena ispred ekrana su problemi koji se javljaju u drugim dijelovima njegovog života: Loše ocjene, nedovoljno socijalizacije, izolacija, neraspoloženost, poremećaji u fizičkom zdravlju, spavanju ili problemi sa apetitom su neki od najvećih znakova.
U ovim trenucima je najvažnije otkriti da li dijete koristi ekran kao beg od stvarnog života (ako je to slučaj, roditelj mora otkriti zašto) ili je jednostavno toliko naviklo na digitalni svet, da ne može pronaći radost u stvarnom svijetu.
