Oko 12. godine sve se može promijeniti: Zašto je ovaj period posebno osjetljiv za djevojčice

Kod djevojčica se neke od tih promjena mogu posebno snažno pokazati oko 12. godine, naročito kod onih koje su neurorazličite.

Savjetnica za neurorazličitost te ADHD i autizam Rebecca Briggs upozorava da upravo u tom periodu kod nekih djevojčica može doći do izraženijih poteškoća s mentalnim zdravljem i svakodnevnim funkcioniranjem.

Šta se događa oko 12. godine?

Jedan od razloga je promjena školske sredine i sve veći zahtjevi koji dolaze s odrastanjem. Djeca se tada suočavaju s novim pravilima, većim očekivanjima, složenijim odnosima s vršnjacima i većim pritiskom da se uklope u okolinu.

Za neurorazličitu djecu taj period može biti još zahtjevniji. Briggs posebno ističe fenomen takozvanog „maskiranja“ – ponašanja kojim osoba pokušava prikriti vlastite teškoće, prilagoditi se društvenim očekivanjima i djelovati kao da joj je sve u redu.

Takav način funkcioniranja može neko vrijeme uspijevati, ali kako zahtjevi postaju veći, djevojčici može postati sve teže održavati tu „masku“.

U školi sve izgleda dobro, a kod kuće dolazi do potpunog sloma
Jedan od znakova koji roditelje može zbuniti jeste velika razlika između ponašanja djeteta u školi i kod kuće.

Djevojčica može tokom dana djelovati smireno, pratiti nastavu i komunicirati s drugima, a onda nakon dolaska kući postati izrazito razdražljiva, povučena ili emotivno iscrpljena.

Prema Briggs, takva reakcija ne mora značiti da dijete namjerno pravi probleme ili pokušava privući pažnju. Upravo suprotno – dom može biti mjesto na kojem se osjeća dovoljno sigurno da konačno prestane kontrolirati svaku svoju reakciju.

Drugim riječima, ono što roditelji vide nakon škole može biti posljedica cjelodnevnog napora da se dijete prilagodi okruženju.

Roditelji prepoznali vlastita iskustva

Nakon što je Briggs govorila o ovoj temi, javili su joj se brojni roditelji koji su u njenom opisu prepoznali ponašanje svojih kćeri.

Jedna majka podijelila je iskustvo sa svojom 16-godišnjom kćerkom i navela da su im prethodne četiri godine bile posebno teške.

Druga je kazala da njena kćerka uskoro puni 12 godina i da već primjećuje promjene u njenom ponašanju. Djevojčica je postala sklonija ljutnji, češće ulazi u sukobe s braćom i sestrama, a burnije reagira i prema majci.

Ipak, majka kaže da pokušava izbjeći nepotrebne rasprave i imati više strpljenja, jer razumije da njenoj kćerki u ovom periodu možda treba dodatna podrška i pažnja.

Nije svaka promjena znak problema

Ono što je važno jeste da se svaka promjena raspoloženja ili ponašanja ne treba automatski povezivati s neurorazličitošću ili problemima mentalnog zdravlja. Odrastanje samo po sebi donosi velike emocionalne i socijalne promjene.

Ipak, ako roditelji primijete da se dijete izuzetno teško nosi sa školom, odnosima s drugima ili svakodnevnim obavezama, posebno ako je razlika između funkcioniranja u školi i kod kuće velika, vrijedi obratiti pažnju na ono što se krije iza takvog ponašanja.

Umjesto da se dijete odmah označi kao „teško“ ili „neposlušno“, korisnije je pokušati razumjeti šta mu je u tom trenutku potrebno i zbog čega mu je određena situacija toliko zahtjevna.