Punoljetni – ali ne i potpuno zreli: Šta nam mozak govori o 18. rođendanu?

Piše: Mr.psy. Vedrana Andrić dipl. psiholog Psihološki centar “Prosperitas” u Tuzli.

Nauka kaže: ne sasvim. 

Iako su mnogi mladi s 18 godina pametni, elokventni i fizički odrasli, njihov mozak – posebno prefrontalni korteks, regija zadužena za donošenje odluka, planiranje, procjenu rizika i samokontrolu – nastavlja da se razvija sve do 25. godine života.

 Drugim riječima, to je “glavni ured” za zrelo, promišljeno i odgovorno ponašanje. Budući da je prefrontalni korteks posljednji koji sazrijeva, mladi često više reaguju impulsivno, pod uticajem emocija, pritiska vršnjaka ili trenutnog zadovoljstva – ne zato što “neće da razmišljaju”, već zato što njihov mozak još uči kako da to radi.

Zašto je to važno?

Zato što mijenja naš pogled na ponašanje mladih. Kada osamnaestogodišnjak donese lošu odluku, reaguje impulsivno ili ne razmišlja o posljedicama, to ne znači nužno da je neodgovoran ili nezreo po izboru – već da njegov mozak još uči kako da bude zreo.

Šta ovo znači za roditelje, nastavnike i društvo?

To znači da mladima treba podrška, strpljenje i vođenje – ne samo u djetinjstvu, nego i u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Umjesto da od 18-godišnjaka očekujemo potpunu zrelost, bolje je da budemo svjesni kroz šta njihov mozak prolazi i da im pružimo prostor za razvoj, greške i učenje.

Umjesto da 18. rođendan doživljavamo kao naglu granicu, korisnije je posmatrati ga kao početak jedne prelazne faze: rane odraslosti. U tom periodu mladi još uvijek uče kako da budu odgovorni, ali sada uz veći stepen slobode – i veću potrebu za povjerenjem, podrškom i razumijevanjem.

Zrelost je proces, a ne datum.

Iako se glavni razvojni procesi završavaju oko 25. godine, to ne znači da se mozak tada “zaključava”. Kroz cijeli život, zahvaljujući neuroplastičnosti, naš mozak ostaje sposoban za učenje, prilagođavanje i rast.

Ali ono što se dešava u periodu razvoja – posebno u adolescenciji – postavlja temelje za ono što slijedi.

Zato ulaganje u emocionalno zdravlje, podržavajuće odnose, obrazovanje i iskustva mladih u ovom osjetljivom razdoblju nije samo stvar individualne dobrobiti, već i društvena odgovornost.