„Uspavane ljepotice“ Stephena Kinga trijumf su mračne mašte

Pojam „distopijski roman“ koji se odnosi na priče o budućnosti (bliskoj ili onoj drugoj) u kojoj su stvari krenule mračnim stazama sve više gubi smisao jer mnogo toga što ga određuje nalazimo u sadašnjosti. Stoga uspjeh knjige Margaret Atwood izvučene iz naftalina, a po kojoj je snimljena serija „Sluškinjina priča“, nimalo ne čudi. Većina gledatelja šokirana je tom serijom ne iz razloga što prikazuje jedan ružan svijet koji bi se mogao dogoditi već stoga što većinu terora prepoznajemo već sada, u ovom trenutku. No postoje još mračniji scenariji, a kralj horora jedva ih čeka podijeliti s čitateljima.

Slavni autor Stephen King, koji piše brže nego što mi stignemo čitati, u svojem se novom pothvatu udružio sa zasad manje slavnim, ali isto toliko talentiranim sinom, Owenom, a njihove „Uspavane ljepotice“ (engl. Sleeping Beauties) roman su u kojem su obojica odlučila zapucati iz svih oružja dostupnima mašti. A nisu štedjeli ni na riječima s obzirom na to da knjiga broji vrtoglavih 736 stranica. No nema opasnosti od dosade, u to budite sigurni.

Istinski užas – a to svi očekujemo na spomen prezimena King – ovog romana potječe prvenstveno iz realističnih prikaza mržnje i nasilja usmjerenih prema ženama predstavljenih u knjizi, a ne iz njegovih nadnaravnih elemenata. Uspavane ljepotice nasilan je i subverzivan roman koji je toliko pitak da ga čitatelj ne može ispustiti iz ruku sve do samog kraja. Majstor je svoj zanat brusio desetljećima te ga doveo do savršenstva.

O čemu se dakle radi? Pročitajmo što kaže izdavač:

„Što bi se dogodilo kad bi sve žene zauvijek zaspale?
U budućnosti koja je toliko stvarna i bliska da bi mogla biti i sadašnjost, nešto se čudno događa sa ženama širom svijeta. Padaju kao žrtve virusa spavanja: kada zaspu, obavija ih ljepljiva bijela čahura nalik na šećernu vunu. Ako ih neko probudi, ošteti ili ukloni tu gotovo prozirnu koprenu, žene postaju nevjerojatno nasilne. A dok spavaju, odlaze na neko drugo, ljepše mjesto gdje vladaju harmonija i mir.

Taj virus širi se i u Doolingu, gradiću u Zapadnoj Virginiji. Uskoro njime bivaju zaražene i zatvorenice tamošnjeg ženskog zatvora, sve osim zagonetne Eve ili Evie, koja kao da je imuna na blagoslov ili prokletstvo bolesti spavanja. Je li ona medicinski fenomen ili demon kojeg treba ubiti? Preostali muškarci iz Doolinga okreću se jedni protiv drugih i obuzeti primarnim nagonima formiraju ratničke skupine: jedni žele ubiti Evu, drugi je žele zaštititi, a treći samo koriste nastali haos za svoje sebične ciljeve…“

Iako je prepuna fantastičnih elemenata, ova priča briljira u sferi ljudskog.

Kao i u drugim Kingovim romanima, onostrano ima ulogu stavljanja protagonista u situacije iz kojih je vrlo teško izvući živu glavu, a u ovom slučaju radi se o mnogo glava te možemo govoriti i o nekoj vrsti apokalipse. Maštovit roman, svakako, ali i primjer koji pokazuje kako izvrsna priča može obuzeti čovjeka i njegovu maštu toliko da svijet počne gledati na posve drugačiji način. Onima koji kao glavni kritički argument fantastike koriste njezinu „udaljenost od svakodnevnog života“, preporučujemo da pročitaju ovu knjigu. Mračna pozadina naše psihe je puna demona i strahova, i kao takva rijetko izlazi na svjetlost dana, ali neki romani imaju snage zgrabiti je za gušu i izvući je na površinu. Ovo je jedan od njih. Izvrsno štivo za ugodno ljetno čitanje koje će vas zaokupiti dovoljno da zaboravite na nadolazeće vrućine.

Index.hr