Pogledajte kako Mirna Krpo stvara vrtove koji liječe dušu

U vremenu brzine i buke, ona stvara mjesta gdje se diše sporije, dublje i prisutnije. Za Krpo, zelena oaza nije estetski dodatak, to je potreba.

"Zelena oaza je prostor iscjeljenja. Mjesto povratka sebi. To je kutak gdje priroda briše buku svakodnevnice i podsjeća čovjeka da nije odvojen od prirode, već da je njen dio."

Kad nesvakidašnji zahtjev postane inspiracija

Ponekad klijenti, kaže Krpo, nisu sigurni šta žele i kako tačno treba da izgleda prostor, ali  osjećaju kakvu atmosferu žele stvoriti. Upravo na toj emociji nastaje magija, jer ova istaknuta umjetnica na emociji gradi cijeli koncept.

Krpo se nedavno našla i pred nesvakidašnjim zahtjevom, poput pretvaranja dvorišta u kontinentalnoj klimi u mediteranski vrt, što je arhitektica uspješno ostvarila pažljivim odabirom biljaka i zaštitom korijena

"Izabrala sam mediteranske biljke otpornije na mraz, te uz dubinsku drenažu, termozaštitne slojeve i biološki aktivan malč kreirala vrt koji vizuelno odiše mediteranom, ali je potpuno prilagođen kontinentalnoj klimi."

Prostor kao terapija

Pejzažna arhitektura je, kaže Krpo, blisko vezana uz zdravlje, i to ne samo fizičko.

"To je oblikovanje okruženja koje utiče na naše raspoloženje, misli i unutrašnji mir."

"Kada vidim osmijeh, mir ili radost u očima djece koja se liječe, postajem svjesna da pejzažna arhitektura nije samo struka, nego poziv, privilegija i duboka čast", istakla je Krpo.

Jasna vizija

Terapeutsko-edukativni vrtovi, posebno osmišljeni prostori koji kombiniraju elemente hortikulturne terapije i edukacije, pružaju pacijentima i posjetiteljima mogućnost aktivnog učestvovanja u prirodnom okruženju, što pozitivno utiče na fizičko i psihičko zdravlje.

Na pitanje kako bi izgledao njen idealni projekt kada bi imala potpune slobode i neograničena sredstva, bez oklijevanja je iznijela svoju viziju.

"Stvorila bih kompleks terapeutsko-edukativnih vrtova uz bolnice ili centre za rehabilitaciju, mjesta gdje priroda postaje lijek, ne samo za tijelo, nego i za dušu."

Odabir biljaka

Kada je u pitanju odabir biljaka, Krpo naglašava kako posebno voli koristiti autohtone vrste koje su već "domaće" u prostoru, jer one nisu, kako kaže, samo otpornije, nego i pričaju priču tog podneblja.

"Kod terapeutskih vrtova pažljivo biram biljke koje stimulišu čula, poput lavande,
ruzmarina, ukrasnih trava, jer biljka ne mora samo da se gleda. Ona može da se
dodirne, pomiriše, čuje kroz šuštanje i doživi."

Uporedila je to sa komponiranjem muzike, "svaki element ima svoj ton, ritam, i
mjesto u skladnoj cjelini. A krajnji cilj je prostor koji diše s prirodom i ljudima koji ga
koriste."

Priroda nije luksuz, već pravo svih nas

Važna poruka koju želi poslati je da priroda nije rezervirana samo za elitne projekte.

"Zelena oaza treba da bude dostupna svima, bez obzira na kvadraturu, budžet ili lokaciju."

Pojašnjava da se pejzažni dizajn može desiti i na balkonu, u malom dvorištu ili prozoru.

"Moje usluge često prilagođavam prema potrebama klijenata, jer mislim da prava vrijednost pejzažnog dizajna leži u empatičnom pristupu, ne u cijeni."

Njen veliki san je transformacija urbanih sredina u prostore gdje priroda ima ravnopravan glas.

"Sanjam da jednog dana i gradovi u Bosni i Hercegovini postanu primjeri zelenih gradova, s vertikalnim fasadama, zelenim krovovima, i šumskim stazama unutar gradske matrice."

Podsjetila je da se ovim poslom bavi zato što, kako ona navodi, pejzaž može ostaviti neizbrisiv trag, na prostoru, na zajednici, i što je najvažnije, u čovjeku.