Da li roditeljstvo zaista usrećuje? Istraživanje donosi zanimljive odgovore
Naučnici ističu da ne postoji „idealni broj djece“ koji automatski vodi većem zadovoljstvu životom. Mnogo važnije od samog broja djece jeste to da li se vaš život poklapa s onim što ste zaista željeli.
Novo istraživanje pokazalo je kako razlika između željenog i stvarnog broja djece može imati značajan utjecaj na psihološku dobrobit tokom života.
Koliko roditeljstvo utiče na osjećaj sreće?
Kada se govori o povezanosti roditeljstva i zadovoljstva životom, često se zanemaruje jedno ključno pitanje – da li osoba uopće želi imati djecu.
Ako neko ne osjeća želju za roditeljstvom, život bez djece najčešće neće negativno utjecati na njegov osjećaj ispunjenosti. S druge strane, oni koji snažno žele postati roditelji, a to im se ne ostvari, mogu se suočiti s ozbiljnim emocionalnim izazovima.
Upravo zato stručnjaci smatraju da se odnos između roditeljstva i sreće ne može posmatrati bez uvažavanja ličnih želja i životnih planova.
Šta pokazuje novo istraživanje?
Studija objavljena u stručnom časopisu Journal of Personality istraživala je kako nesklad između željenog i stvarnog broja djece utiče na psihološko stanje odraslih osoba.
Istraživački tim predvođen Laurom Buchinger s Univerziteta u Berlinu analizirao je podatke više od 23.000 ispitanika iz velikog njemačkog socioekonomskog panela.
Učesnici su odgovarali na dva osnovna pitanja:
- Koliko biste djece idealno željeli imati?
- Koliko djece zapravo imate?
Na osnovu odgovora svrstani su u pet grupa:
- osobe koje su svjesno odlučile da nemaju djecu
- osobe koje nemaju djecu iako bi ih željele
- roditelji koji imaju onoliko djece koliko su planirali
- roditelji koji imaju manje djece nego što su željeli
- roditelji koji imaju više djece nego što su planirali.
Osim toga, istraživači su procjenjivali zadovoljstvo životom, porodičnim odnosima i poslom, uzimajući u obzir i druge faktore poput mjesta stanovanja, dostupnosti brige o djeci i religijske pripadnosti.
Ko je bio najmanje zadovoljan?
Prosječan broj djece među ispitanicima iznosio je 1,56, dok je prosječan željeni broj bio 2,35.
Rezultati su pokazali da su čak četiri od pet posmatranih grupa imale sličan nivo psihološke dobrobiti. To se odnosilo na:
- osobe koje nemaju djecu, bez obzira na razlog
- roditelje koji imaju onoliko djece koliko su željeli
- roditelje koji imaju manje djece nego što su planirali.
Međutim, jedna grupa se jasno izdvojila.
Roditelji koji imaju više djece nego što su željeli pokazali su znatno niži nivo psihološke dobrobiti u svim životnim dobima.
Šta je s osobama koje žele djecu, ali ih nemaju?
Kod osoba koje nisu ostvarile želju za roditeljstvom rezultati su se razlikovali zavisno od životne dobi.
Kod mlađih ispitanika nije zabilježen značajan pad životnog zadovoljstva, dok su starije osobe koje nisu uspjele ostvariti želju da postanu roditelji iskazivale niži nivo zadovoljstva životom.
Koliko društvene okolnosti imaju utjecaja?
Istraživači su analizirali i moguće utjecaje faktora poput religije, društvenih očekivanja i dostupnosti sistema brige o djeci.
Rezultati su pokazali da nijedan od ovih faktora nije imao značajan utjecaj na povezanost između broja djece i psihološke dobrobiti.
Zaključak istraživanja ukazuje da osjećaj zadovoljstva ne zavisi toliko od samog broja djece koliko od toga koliko se stvarni život poklapa s vlastitim željama i očekivanjima.