Potresna predstava "Njih više nema" stiže u SARTR: O sjećanju, gubitku i odgovornosti

Riječ je o potresnom komadu nastalom po tekstu Doruntine Bashe, u režiji Andreja Nosova, kao zajedničkoj produkciji Heartefact fondacije, SARTR-a i My Balkans-a, uz podršku La MaMa Experimental Theatre Club-a, Ibsen Scope-a i Allianz fondacije.

Na sceni će se pojaviti izuzetna glumačka postava: Mirjana Karanović, Svetozar Cvetković i Alban Ukaj, uz podršku Maje Salkić, Davora Sabe, Kemala Rizvanovića, Mateje Mavrak, Hane Zrno, Sanina Milavića, Faruka Hajdarevića, Alena Konjicije, Natalije Dmitrieve i Dine Hamidovića.

Režiser Andrej Nosov ističe da predstava otvara prostor za suočavanje s kolektivnim sjećanjem i odgovornošću. „Ovo je priča o empatiji, o onima koji su preživjeli i onima kojih više nema. Na sceni pokušavamo oživjeti tišinu, strah i bol preživjelih, ali i propitati koliko je zaborav opasan. Jer zaborav ne samo da briše sjećanje – on oslobađa krivnju“, kazao je Nosov.

Direktorica SARTR-a, Maja Salkić Burazerović, naglasila je da projekat ima duboku ljudsku i umjetničku vrijednost: „Predstava ‘Njih više nema’ nije samo pozorišno djelo, već i moralni stav. Ona govori o Sadiki, ženi koja je preživjela genocid u Srebrenici i svoj rođendan dočekuje u Holandiji, daleko od doma i uspomena. Kroz njenu priču prepoznajemo sve one koji su izgubili dom, porodicu i zavičaj.“

Kako dodaje, ova koprodukcija nastavak je aktivnosti SARTR-a u okviru obilježavanja 30 godina od genocida u Srebrenici. „Naš cilj nije samo da se sjećamo, već da pronađemo način da govorimo, komuniciramo i razumijemo. Pozorište može biti prostor iscjeljenja – mjesto gdje umjetnost postaje dijalog,“ poručila je Salkić Burazerović.

Glumac Alban Ukaj opisuje predstavu kao intiman, ali snažan poziv na buđenje svijesti. „Ona ne traži da se dopadnemo, već da osjetimo. Podsjeća nas da je empatija jedina istinska snaga koju imamo. Dok smo radili, često je tišina bila najglasniji dio procesa – ona nas je povezivala i podsjećala koliko je važno ne okretati glavu od bola drugih,“ rekao je Ukaj.

Poseban element predstave čini audio iskustvo koje zahtijeva blizinu između izvođača i publike. Zbog toga je broj mjesta ograničen, a svaki gledatelj dobija lične slušalice, čime se stvara jedinstven osjećaj prisutnosti i intimnosti.

„Njih više nema“ tako postaje više od pozorišnog događaja – to je poziv na sjećanje, razumijevanje i odgovornost.