između stvarnosti i paranoje

'Watcher' će te natjerati da se češće osvrćeš iza sebe

Autor: Žene.ba
'Watcher' će te natjerati da se češće osvrćeš iza sebe
Foto: Ilustracija

„Watcher“ je napeta i atmosferična psihološka drama koja vas postepeno uvlači u sve dublji vrtlog nelagode i sumnje glavne junakinje, ostavljajući vas do samog kraja u nedoumici – da li je zaista neko prati ili je sve samo odraz njene usamljenosti i unutrašnjih strahova?

Za one koji uživaju u filmovima koji polako grade napetost, koji se više oslanjaju na atmosferu i unutrašnji svijet protagonista nego na brze rezove i jeftine šokove – Watcher (2022), u režiji Chloe Okuno, mogao bi biti pravo filmsko otkriće.

Radnja filma

U središtu priče je Julia, mlada Amerikanka koju glumi Maika Monroe (poznata iz filma It Follows), a koja se sa suprugom seli u Bukurešt zbog njegovog posla. Sama u nepoznatom gradu, bez znanja jezika i bez društvene mreže, Julia se od početka bori s osjećajem izolacije i nelagode. Taj osjećaj se intenzivira kada primijeti da je nepoznati muškarac neprestano promatra s prozora zgrade preko puta.

U isto vrijeme gradom kruže vijesti o serijskom ubojici koji napada mlade žene, što dodatno pojačava Julijinu uznemirenost. Da li su njeni strahovi opravdani ili je sve dio psihološke spirale u koju polako upada? Upravo u toj neizvjesnosti leži snaga filma – gledatelj se, poput Julije, neprestano pita što je stvarnost, a što paranoja.

Više od običnog horora

Watcher ne igra na klasične horor karte – umjesto toga, oslanja se na suptilne znakove, statične kadrove i pažljivo režiranu kameru koja stavlja publiku direktno u Julijinu kožu. Bukurešt je prikazan kao hladan, otuđen i stran prostor, što dodatno pojačava atmosferu tjeskobe i izolacije.

Maika Monroe briljira u ulozi Julije – njezina tiha, ali izrazito emotivna gluma uspješno prenosi unutrašnju borbu žene koja pokušava biti shvaćena ozbiljno, dok je svijet oko nje konstantno u sumnji prema njenim osjećajima.

Film priziva usporedbe s klasicima Romana Polanskog poput Repulsion i The Tenant, gdje je središnja prijetnja više psihološka nego konkretna, a priča se dotiče i šire teme – koliko često se žensko iskustvo u društvu umanjuje, odbacuje ili proglašava "pretjerivanjem".

Watcher je promišljen, tjeskoban i uznemirujuće realan film koji ne traži publiku gladnu akcije, već onu koja cijeni filmove koji postavljaju važna pitanja i ostaju u mislima dugo nakon odjavne špice. Pitanja o povjerenju, intuiciji i granicama osobne sigurnosti – ali i o tome kako sistem često marginalizira ženske glasove – čine ovaj triler vrijednim gledanja.