iskreno za Žene.ba

Brankica Raković o borbi koja joj je promijenila život: "Moglo je da me nema"

Autor: L.S
Brankica Raković o borbi koja joj je promijenila život: "Moglo je da me nema"
Foto: Brankica Raković

Otvorena, britka, emotivna i beskompromisno iskrena – Brankica Raković godinama je prepoznatljivo ime regionalne medijske i digitalne scene.

Javnost je zna kao jednu od onih žena koje na društvenim mrežama ne nude savršene filtere života, već njegovu stvarnost.

Iza profesionalnih uloga, Instagram formata i javnih nastupa, stoji i žena koja je prošla dvije teške borbe s karcinomom, ali iz svega izašla drugačija – svjesnija, prisutnija i snažnija.

U razgovoru za Žene.ba, Brankica Raković govori o identitetu bez maski, majčinstvu koje je bilo i najveća bol i najveća snaga, granicama koje je naučila crtati debelim markerom i životu koji danas ne želi odgađati.

Kada se kamere ugase – ko je zapravo Brankica Raković?

Granica između privatne i javne Brankice danas gotovo da ne postoji. Kako nam je rekla, s vremenom je shvatila da je stalno balansiranje između različitih verzija sebe iscrpljujuće.

U jednom trenutku bila je nadomak potpunog gašenja društvenih mreža, ali je odlučila presjeći – i sebi i drugima ponuditi jednu, autentičnu verziju sebe.

„Nek’ sve bude onako kako jeste. Tako da Brankica je Brankica, kako god okreneš“, poručuje.

Dijagnoza koja joj je promijenila sve: borba u tišini i strahu

O svojoj borbi s karcinomom Brankica govori bez patetike i bez uljepšavanja. Najteži trenuci, priznaje, nisu se mogli svesti na jedan – svaki je nosio svoju težinu. Od suočavanja s dijagnozom, do izlazaka iz bolnice bez snage, bez kose i bez mogućnosti da hoda.

Ipak, jedna bol bila je veća od svih drugih – razdvojenost od djeteta.
„Najteže od svega bilo je što je moje dijete tako malo živjelo bez mene i moje blizine“, rekla nam je, dodajući da će taj osjećaj nositi i pokušavati nadoknaditi cijeli život.

Izdaja tijela i strah koji ostaje

Kada se osvrne na period liječenja, Brankica ne pravi razliku između fizičke iscrpljenosti i mentalne borbe – jer, kako kaže, bol u duši nije prošla ni danas.
Osjećaj iznenadne smrtnosti i spoznaja da se bolest može desiti „preko noći“ ostavili su dubok trag.
„Bojim se i danas. Samo sam naučila da strahove istreniram da mi ne remete normalan život“, iskreno priznaje.

Brankica prije i poslije raka – dvije žene koje su se mimoišle

Bolest je, kaže, promijenila sve. Brankica prije raka i ova današnja možda su se tek u prolazu srele. Iskustvo ju je podsjetilo na vlastitu snagu, ali i na to kako želi biti voljena i koliko granica mora postaviti da bi sačuvala sebe.

Danas je svjesnija svog tijela i svojih potreba. „Vrijedilo je svakog koraka i svake suze“, ističe ona.

Porodica koju biraš i snaga ženskog kruga

Iako se često govori o porodici kao osloncu, Brankica naglašava da su se u njenom slučaju prijatelji pokazali kao porodica koju biraš. Od onih koji su brinuli o njenom djetetu dok je bila u bolnici, do žena koje su preuzele svakodnevne, tihe obaveze koje život ne pauzira.

Posebnu zahvalnost duguje tetki i sestri, koje su potpuno promijenile svoje živote kako bi bile uz nju. „To je dio moje snage da iz svega izađem kao pobjednica“, kaže Brankica.

Majčinstvo kao najveći strah i najveći motiv

Brankica priznaje da nije plakala zbog bolesti, već zbog osjećaja krivnje što je svoje trogodišnje dijete morala ostaviti kod kuće.
„Nemojte govoriti da biste umrli zbog svog djeteta – živite zbog njih“, poručuje ženama. Upravo je kćerka Lola bila njeno svjetlo, motiv i snaga u svim fazama borbe.

Danas sebe opisuje kao strogu, ali i vrlo nježnu majku. Vjeruje u jasne granice, ali i u odnos pun povjerenja. Vrijeme provedeno s kćerkom doživljava kao najveći dar, svjesna da je moglo biti drugačije. „Jer moglo je da me nema“, rečenica je koja sve sažima.

Karijera nakon bolesti: strast je ostala, ali tempo se uči

Profesionalni put nakon bolesti promijenio se prirodno. Nakon dugog bolovanja, Brankica je odustala od rada za druge i započela vlastiti poslovni put.

Strast prema poslu nije nestala, ali danas više cijeni svoje iskustvo i svjesno postavlja granice – posebno vikendom.

U tom procesu, kako kaže, veliku ulogu imaju i ljudi kojima je okružena. „Okružena sam sjajnim ženama, poput Milene iz agencije Mint, koja me i u trenucima kada zaboravim koliko vrijedim i zašto volim ovaj posao – podsjeti“, iskreno dodaje.

„Neću reći da sam povukla ručnu – to još učim“, priznaje uz osmijeh.

Granice se ne povlače dijagnozom, već zrelošću

Na pitanje da li joj je bolest pomogla da jasnije razdvoji privatno i poslovno, Brankica odgovara jasno – granice donosi zrelost, ne dijagnoza.

Iako dio posla podrazumijeva dijeljenje privatnog života, ističe da ono što javnost vidi nije ni deset posto njenog stvarnog života – ali je dovoljno za iskrene veze s ljudima.

Jedan od najvažnijih dnevnih rituala dijeli s kćerkom – svaku večer nabrajaju tri lijepe stvari koje su im se desile tog dana, a o lošima razgovaraju odmah, kako ih ne bi nosile dalje.
„Zahvalnost liječi i obnavlja srce i dušu“, poručuje.

Životna faza u jednoj rečenici

Ako bi morala opisati gdje je danas – Brankica to čini bez filozofije: „Od moranja – moram samo na more.“

Za kraj, Brankica ženama poručuje da prestanu pokušavati sve uskladiti i da počnu – delegirati. Tražiti pomoć, reći „ne“ i izaći iz začaranog kruga u kojem misle da sve moraju same.

„Vjerujte mi, kad ste vi u bolničkom krevetu, život se i dalje dešava. Zato čuvajte sebe“, poruka je koju za Žene.ba ostavlja bez zadrške.