Istraživanja naučnice iz Bosne i Hercegovine koja bi mogla da nam spase srca

Za Dunju Aksentijević, predavačicu i istraživačicu Univerziteta Queen Mary u Londonu, nauka je, kaže, svijetli primjer čovječanstva nasuprot destrukciji u kojoj je odrastala.

Kada je iz gimnazije u Tuzli, u Bosni i Hercegovini, kao stipendistica, krenula u Veliku Britaniju da završi treći razred gimnazije, željela je da nađe put koji bi je odveo nauci, piše BBC na srpskom.

"Vjerovatno zbog dešavanja kroz koja sam odrasla devedesetih u Bosni, bježala sam od svega što ima veze s politikom i nauka mi je bila ideja vodilja", kaže Aksentijević.

Nakon studija medicine i doktorskih studija na Univerzitetu Hal u Velikoj Britaniji, počela je s istraživanjima kardiovaskularnog sistema na Univerzitetu Oxford.

Dvadeset godina kasnije, u jeku pandemije koronavirusa, rezultati njenih istraživanja donose nova znanja koja mogu pomoći u liječenju dijabetesa i kardiovaskularnog sistema.

Šest mjeseci nakon početka pandemije, istraživanja pokazuju da su ljudi narušenog zdravlja, s hroničnim bolestima poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, podložniji posljedicama koronavirusa.

Ko je Dunja Aksentijević?

Bavi se naučnim istraživanjima u oblasti kardiovaskularne fiziologije i metabolizma, istraživačica je Instituta William Harvey i članica britanske Fondacije za istraživanje srca u oblasti inflamacije.

Vanredna je profesorica kardiovaskularne fiziologije i metabolizma na Univerzitetu Queen Mary u Londonu. Doktorske studije medicine na polju kardiovaskularnog metabolizma završila je na Univerzitetu Hall u Velikoj Britaniji.

Doktorska istraživanja završila je na Univerzitetu Oxford.

Nova saznanja o srcu koja mogu pomoći u liječenju

"Godinama sam radila na Univerzitetu Oxford na modelima srčane insuficijencije i prestanka rada srca", kaže Aksentijević.

Na različite načine je, u saradnji s kolegama, pokušavala da razumije šta je to što vodi ka narušavanju balansa energije u srcu, na koji način se rano može dijagnosticirati i kako se može liječiti.

"Srce kao pumpa mora imati napon da bi funkcionisalo, taj napon se razvija koncentracijom natrijuma, kalcijuma, kalijuma", objašnjava.

Istraživanje o kardiovaskularnom metabolizmu koje je objavila krajem augusta 2020, napravilo je korak napred ka razumjevanju bolesti srca.

"Pokazali smo da promjena u koncentraciji natrijuma akutno i hronično mijenja kardiometablizam", kaže Aksentijević.

Od 1930. godine je naučnicima jasno da bolesno srce predstavlja "motor koji je ostao bez goriva".

"Mi smo znali da je kod srčane insuficijencije metabolizam promijenjen, ali nikad prije nismo pokazali da su promjene u koncentraciji natrijuma te koje mogu u negativnom smislu da mijenjaju srčani metabolizam", objašnjava.

Nada se da će mehanizam koji je otkrila biti iskorišten u terapeutske svrhe.

"Možemo ge terapeutski iskoristiti tako što možemo razvijati lijekove koji vrše modifikaciju natrijum pumpe da bismo smanjili natrijum u srčanim ćelijama", nada se Aksentijević.

Istraživanje je objavila u saradnji s kolegama sa britanskih i američkih univerziteta.

"Bez međunarodne saradnje, rijetko kada naučnik u jednoj grupi nađe svu kompetentnost koja je potrebna da bi istraživanje imalo značaj za čovječanstvo", kaže.

S pandemijom koronavirusa, saradnja nije prestala, već se samo promijenila, dodaje.

Šta možemo sami da uradimo da bismo sačuvali svoje srce?

"Nažalost, magičnog lijeka još nema, razlog tome je to što uzroci koji vode srčanoj insuficijenciji nisu uniformisani. Genetiku ne možemo da zaobiđemo, ali paziti na srce, znači paziti na to kako živimo".

Kada je 17. marta 2020. završila eksperiment u laboratoriji na Univerzitetu Queen Mary u Londonu, Aksentijević nije znala da će to biti posljednja posjeta laboratoriji prije početka karantina zbog pandemije koronavirusa.

"Nauka se nastavila u institutima, ali bila je svedena samo na neophodne stvari i istraživanja koja se bave koronavirusom", kaže.

Na Univerzitetu Queen Mary na kojem radi, trenutno se odvijaju klinička ispitivanja vakcine protiv koronavirusa.

"Impresivno je kako se naučna zajednica za vrlo kratko vrijeme aktivirala da iskoristi znanja iz svih mogućih oblasti da bi se saznalo više o virusu i mogućim terapijama", smatra Aksentijević.

Pandemija je utjecala na nauku, dodaje, i zbog toga što su sada sve oči uprte u razvoj vakcine.

"Razvoj vakcine je pod ogromnom medijskom lupom, što se inače ne dešava", kaže.

Zato je, dodaje, pandemija imala i "zastrašujući utjecaj" na nauku.

"Mnoge vakcine se trenutno razvijaju, ali mislim da je zastrašujuće i poražavajuće za nauku i naučnike svrstavanje po nacionalnim torovima u vezi sa tim koja je vakcina prava", kaže Aksentijević.

Međutim, ističe da nije sav napor nauke koncentrisan samo na pronalaženje vakcine.

"Za vrijeme karantina, naučnici imaju više vremena nego inače za online susreta sa kolegama širom svijeta - uz pomoć interneta, ugostila sam neke od najvećih stručnjaka baš u svojoj dnevnoj sobi", kaže Aksentijević.

Kao što nije zaustavila susrete i saradnju naučnika, epidemija širom svijeta nije zaustavila ni ostala istraživanja koje su prije pojave virusa korona bila u poodmakloj fazi.

Jedno od njih je i ispitivanje lijeka na kome Aksentijević radi, a koji bi mogao da pomogne oboljelima od virusa korona.

Moć T-ćelija - nada za liječenje oboljelih od dijabetesa i virusa korona

"Lijek za dijabetičnu kardiomiopatiju na kome radim, sada se testira na kovid pancijentima", priča Aksentijević.

Lijek koji bi mogao da se koristi za lečenje ljudi obolelih od dijabetesa proučava zajedno sa kolegama koristeći T-ćelija - cilj im je da modifikuje stepen hronične upale organizma.

O T-ćelijama se sve više govori sa pandemijom virusa korona - naučnici vjeruju da mogu pomoći u izlječenju.

One su vrsta odbrambenih ćelija čiji je osnovni zadatak da pronađu i ubiju invazivne patogene ili inficirane ćelije - to čine služeći se proteinima na svojoj površini, koji su u stanju da se povežu sa proteinima na površini uljeza.

"Mi pokušavamo da otkrijemo da li lijek koji liječi inflamaciju T-ćelijama kod pacijenata koji imaju dijabetes, pomaže kod oporavka od virusa korona", objašnjava Aksentijević.

Nauka i Brexit

Velika Britanija je 31. januara 2020. godine u ponoć zvanično napustila Evropsku uniju i započela godinu dana dug tranzicioni period, u toku kojeg će dogovoriti novu vrstu saradnje sa zemljama članicama.

Odluku o napuštanju Britanci su donijeli 2016. godine, kada je na referendumu za izlazak iz Evropske unije glasalo 51, 9 posto građana.

Šta Brexit mijenja u nauci?

"Minimalno sam pratila Brexit debatu, jer se trudim da politiku zaobiđem u širokom luku", kaže Aksentijević.

Ipak, ne krije da nije pristalica izlaska Velike Britanije iz Evropske unije.

"U današnje vrijeme, nikakvo razdruživale i raspadanje nije dobro", kaže.

Ono šta će Brexit sigurno promijeniti, kaže, jeste finansiranje naučnih projekata.

"Postoji bojazan u vezi sa Evropskim fondovima, procjene su da oko 800 miliona eura godišnje se slije iz Evropske unije u Britaniju, što je važan pokretač", kaže Aksentijević.

Ipak, vjeruje da će nauka naći novi način funkcionisanja.

"Ja verujem da će Velika Britanija i Evropska unija naći kompromis i da će se nauka u to uklopiti", zaključila je.

Žene.ba