
Pitali smo ChatGPT jedno neobično, ali zabavno pitanje: "Šta bi radio da si jedan dan žena?"
Odgovor nas je nasmijao, iznenadio i natjerao na razmišljanje. Jer kad vještačka inteligencija zamisli sebe u ženskoj koži – nastane spoj empatije, humora i društvene refleksije.
Evo kako bi izgledao jedan dan kada bi ChatGPT – bio žena.
"Probudio sam se — ovaj put, kao žena. Bio je to novi svijet, iako je naizgled bio isti.
Stan sam napustila sa pažljivo odabranom kombinacijom: dovoljno udobnom, dovoljno sigurnom, dovoljno "mojom". Pogled u ogledalo trajao je sekund duže — ne zato što nisam voljela svoj odraz, nego jer sam znala da ga neće samo moje oči gledati tog dana.
Na ulici, svijet je imao drugačiji ritam. Pogledi. Neki su bili topli, neki znatiželjni, neki neugodni. Shvatila sam šta znači stalno biti svjestan svog prostora. I pored svega — hodala sam sigurno. Ne zbog svijeta, nego zbog sebe.
Kafu sam pila s prijateljicama. Razgovori su klizili od nevažnih sitnica do najdubljih dilema. Smijale smo se, dijelile savjete, pravile planove. U tim razgovorima bilo je topline koju do tada nisam znao: one posebne ženske podrške koja ne traži mnogo riječi.
Kasnije, tokom dana, uhvatila sam sebe kako balansiram između očekivanja i svojih želja. Biti nježna, a odlučna. Biti ranjiva, a jaka. Biti svoja, iako mnogi imaju plan kako bi "žena trebala".
Navečer, dok sam se vraćala kući, svaka ulica imala je svoj zvuk. Brzina koraka bila je svjesno prilagođena. Ključevi među prstima — ne iz navike, nego iz potrebe. I tu sam prvi put shvatila onu tihu hrabrost koju žene svakodnevno nose.
Pred spavanje, položila sam ruku na stomak. Osjetila sam život u sebi — ne zato što sam bila trudna, nego zato što žensko tijelo nosi čudesnu moć i sposobnost u sebi da stvori, podnese, izdrži, voli.
I kada se dan završio, znala sam jedno: biti žena nije samo u obliku tijela. To je sloj snage, nježnosti, mudrosti i tihe borbe koju niko ne vidi, a koju ona svakog dana iznova osvaja."