Beba pravi haos dok jede? Evo zašto je dobro pustiti je da istražuje hranu rukama

Ipak, ono što odraslima izgleda kao nepotreban nered za stolom, za bebu može biti važan dio učenja.

Stručnjaci koji se bave dječijim razvojem i problemima sa hranjenjem upozoravaju da djeci treba omogućiti da hranu istražuju različitim čulima, uključujući dodir. Samostalno uzimanje hrane, gnječenje i upoznavanje s različitim teksturama mogu imati važnu ulogu u razvoju odnosa prema hrani.

Beba hranu prvo upoznaje rukama

Za malu djecu obrok nije samo vrijeme za jelo. To je istovremeno prilika da upoznaju nove mirise, oblike, temperature i teksture.

Bebe svijet prirodno istražuju dodirom. Uzimaju predmete u ruke, okreću ih, pritiskaju, a često ih prinose i ustima. Sličan proces odvija se i kada upoznaju hranu.

Zato nije neobično da dijete prvo dodirne komad hrane, zgnječi ga između prstiju ili ga razmaže po stolu prije nego što ga stavi u usta. Na taj način dobija informacije o tome kakav je osjećaj određene hrane.

Posebno je važno što se veliki broj senzornih receptora nalazi upravo na šakama, usnama i jeziku. Dodir tako može biti jedan od prvih koraka u upoznavanju s novom teksturom.

Samostalnost je važan dio hranjenja

Kako rastu, djeca prirodno žele sve više stvari raditi sama. To se vidi i tokom obroka – žele držati kašiku, uzeti komad hrane ili odlučiti šta će prvo probati.

Omogućavanje takve samostalnosti može pomoći djetetu da razvija sigurnost u vlastite sposobnosti. Umjesto da odrasla osoba svaki put preuzima kontrolu, dijete dobija priliku da postepeno nauči kako da samo rukuje hranom.

Naravno, samostalno hranjenje treba biti prilagođeno djetetovom uzrastu i razvoju, uz nadzor odrasle osobe.

Nered može pomoći u upoznavanju različitih tekstura

Jedan od razloga zbog kojih stručnjaci podstiču istraživanje hrane jeste upravo upoznavanje s različitim osjećajima pod prstima.

Hrana može biti glatka, ljepljiva, kašasta, mekana, hrskava ili vlažna. Ako dijete ima priliku da se postepeno susreće s različitim teksturama, lakše može razvijati toleranciju na nove senzorne podražaje.

To ne znači da će svako dijete koje se manje igra hranom razviti problem s teksturama, ali slobodno istraživanje može biti koristan dio ranog razvoja.

Zato povremeno prljave ruke, obraz ili stol ne moraju biti razlog za zabrinutost. Uz malo strpljenja, obrok može postati i svojevrsna senzorna igra.

Jelo rukama razvija i motoričke vještine

Kada dijete samo uzima hranu, ono ne vježba samo hranjenje.

Pokušaj da uhvati komadić hrane, približi ga ustima i precizno ga postavi u usta zahtijeva koordinaciju pokreta. Na taj način dijete postepeno razvija koordinaciju ruku i očiju, kao i fine motoričke sposobnosti.

Te vještine kasnije koriste u brojnim svakodnevnim aktivnostima – od držanja pribora za jelo i oblačenja do pisanja, vezanja pertli i rukovanja različitim predmetima.

Ne mora svaki obrok izgledati savršeno

Roditeljima je sasvim razumljivo da žele uredan stol i čistog mališana nakon obroka. Ipak, u periodu kada dijete tek upoznaje hranu, određena količina nereda gotovo je neizbježna.

Umjesto da se svaki put insistira na tome da ruke i lice ostanu čisti, korisnije je djetetu omogućiti siguran prostor u kojem može istraživati. Podloga koja se lako čisti, zaštita za odjeću i nekoliko minuta pospremanja nakon obroka mogu znatno olakšati cijeli proces.

Najvažnije je da dijete tokom hranjenja bude pod nadzorom i da mu se nude namirnice primjerene njegovom uzrastu i sposobnosti sigurnog jedenja.

Na kraju, nekoliko mrlja na stolu i odjeći mnogo je manje važno od iskustva koje dijete dobija. Za odrasle je to možda samo nered, ali za malu djecu takvi trenuci mogu biti prilika za istraživanje, učenje i razvoj novih vještina.