Plastično oružje u rukama djece: Psihološke posljedice koje mogu trajati cijeli život
Igra s plastičnim oružjem oduvijek je bila tema rasprava među roditeljima i stručnjacima. Dok neki smatraju da to može biti neškodljivo, drugi upozoravaju na potencijalne psihološke i društvene posljedice.
Različita istraživanja, kao i mišljenja psihologa i pedijatara, daju uvid u ovaj osjetljiv problem.
Psihologinja dr. Ana Kovač ističe da igra s oružjem može potaknuti agresivno ponašanje, posebno ako dijete prečesto koristi takve igračke.
!Igra s plastičnim oružjem može djetetu stvoriti lažnu sliku o nasilju. Ako se dijete stalno igra s oružjem, može početi percipirati nasilje kao normalnu reakciju na konflikt", kaže dr. Kovač.
Prema istraživanju koje je proveo American Psychological Association 2007. godine, djeca koja se igraju s oružjem mogu razviti sklonost ka nasilju u stvarnom životu, jer im takva igra omogućuje "normaliziranje" nasilja.
"Ne postoji direktna povezanost između igre s oružjem i nasilnog ponašanja, djeca koja se često igraju s takvim igračkama mogu pokazivati sklonost agresiji prema vršnjacima", tvrdi dr. Kovač.
Medicinski i sociološki aspekti
Istraživanje koje je proveo Journal of Developmental Psychology 2013. godine pokazalo je da djeca koja su izložena igri s oružjem imaju veću vjerovatnost za ponašanje koje uključuje fizičku agresiju prema vršnjacima.
"Djeca koja se igraju s oružjem ne samo da razvijaju sklonost ka agresiji, već mogu usvojiti i negativne socijalne norme koje im kasnije mogu otežati prilagođavanje u društvu", objašnjava dr. Ivana Marković, sociologinja.
Kako pristupiti igri?
Stručnjaci savjetuju roditeljima da ograniče izlaganje djeci oružju, čak i u igračkama, i da potiču kreativne igre koje razvijaju socijalne vještine i emocionalnu inteligenciju.
"Roditelji bi trebali biti uključeni u igru i jasno komunicirati granice. Dijete mora razumjeti da je igra s oružjem nešto što se ne može primijeniti u stvarnom životu", napominje dr. Kovač.
Na kraju, važno je napomenuti da sama igra nije nužno štetna, ali roditelji moraju biti svjesni kako oblikuju emocionalni i socijalni razvoj svog djeteta.
"Komunikacija s djetetom, kao i postavljanje jasnih granica, ključna su za sprječavanje negativnih posljedica", zaključuje dr. Kovač.
Roditelji bi trebali pratiti ponašanje djeteta, poticati igre koje razvijaju kreativnost i emocionalnu povezanost te jasno komunicirati granice kada je riječ o nasilju, bilo u stvarnom životu, bilo u igri.
