Zašto djeca lažu u ranoj dobi – i znači li to da nešto nije u redu?

Psiholozi tvrde da je laganje kod djece normalan i razvojno očekivan dio odrastanja. Ključ je u tome da razumijemo zašto djeca lažu, kako to odražava njihov kognitivni i emocionalni razvoj – i kako im pomoći da nauče cijeniti iskrenost.

Laž kao pokazatelj razvoja

Prema mišljenju dr. Kang Leeja, profesora psihologije s Univerziteta u Torontu i jednog od vodećih istraživača dječje neiskrenosti, laž nije znak moralnog pada, već znak napretka u razmišljanju. Djeca počinju lagati oko četvrte godine, kada razviju sposobnost tzv. teorije uma – svjesnost da i drugi imaju misli različite od njihovih.

"Kad dijete prvi put slaže, to je zapravo dokaz da razumije kako može utjecati na tuđe mišljenje. To je mentalni korak naprijed, ne unazad", objašnjava dr. Lee.

Najčešći razlozi za dječje laži

Iako se motivi mogu razlikovati, najčešći razlozi zbog kojih djeca lažu su:

Strah od kazne – djeca često lažu kako bi izbjegla negativne posljedice. Ako osjećaju da će biti strogo kažnjena, vjerovatnije je da neće reći istinu.
Želja da impresioniraju – neka djeca lažu kako bi izgledala važnije ili pametnije pred vršnjacima ili odraslima.
Imitacija – djeca uče kroz posmatranje. Ako primijete da odrasli "bijele laži" koriste za izbjegavanje konflikta, lako ih mogu preuzeti kao model ponašanja.
Testiranje granica – laž može biti i način da dijete ispita koliko zna, šta smije i kako će okolina reagirati.

Kako reagovati kad dijete laže?

Roditeljska reakcija na laž može oblikovati buduće ponašanje djeteta. Umjesto strogog kažnjavanja ili kritike, stručnjaci savjetuju empatičan i edukativan pristup:

Smireno postavite granice
Umjesto da povišenim tonom kažete "Lažeš!", pokušajte: "Znam da ti je bilo teško priznati, ali važno je da pričamo istinu."
Razgovarajte o osjećajima
Pitajte dijete zašto je odlučilo reći neistinu. Možda se boji razočarati vas, ili ne zna kako drugačije izraziti emocije.
Nagradite iskrenost, ne samo ponašanje
Kada dijete prizna grešku, pohvalite ga: "Znam da nije bilo lako reći to, ali jako mi je drago što si bio iskren."
Budite dosljedan model
Djeca upijaju sve – i istine i laži. Ako često izgovaramo „bijele laži“ ("reci da nisam kod kuće"), šaljemo im poruku da iskrenost nije uvijek prioritet.

Kad laganje postaje problem?

Povremene laži dio su djetetovog razvoja, ali učestalo, namjerno i manipulativno laganje može biti znak dubljih problema – poput anksioznosti, niskog samopouzdanja ili osjećaja nesigurnosti u odnosu s roditeljem.

U tim slučajevima korisno je razgovarati s pedijatrom, školskim psihologom ili dječjim psihoterapeutom, kako bi se razumio dublji kontekst ponašanja.

Laž nije uvijek znak neposluha – već potreba da se zaštiti ili bude voljen

Dječje laži nisu nužno izraz zle namjere. Često su pokušaj da sačuvaju odnos, da zadobiju odobravanje, ili da istraže granice vlastitog utjecaja. Ako ih prepoznamo kao poziv na razgovor, a ne povod za kaznu, imamo priliku da izgradimo povjerenje koje će trajati mnogo duže od jedne "neistine".