Ilda Šaulić krenula je očevim stopama u svijet muzike, međutim iako su svi očekivali da će biti njegova nasljednica, ona je krenula drugačijim putem i izgradila stil po kome je prepoznatljiva.
Ilda nikada nije jurila hitove koji će je progurati u sam vrh estrade, već je uvijek birala pjesme srcem, a otpjevala je i neke od najtužnijih balada o čemu je nedavno govorila za Grand.
- Moje pjesme su sve nekako bile tužne. Što bi rekao moj tata: „Imaš li ti kćerko neku pobjedničku pjesmu?“. Uvijek su sve pjesme bile nekako sjetne, tužne, stalno nešto patim, ne znam. Meni se dešavalo da i u trenucima kada sam bila sretna snimam takve pjesme. I dan danas snimam takve pjesme, jer ih volim i pogađaju me. Volim tako teške i emotivne, na primer uz Vidu Pavlović mogu uvijek da zaplačem. Ne zato što ta priča mene pogađa, nego zaista volim tu setu, ne mora tekst da se lično odnosi na mene, rekla je ona.
I otkrila koja je najemotivnija pjesma koju je do sada snimila.
- Emotivno najteža pjesma koju sam snimila nije posvećena nekim muško-ženskim odnosima. To je pjesma „Suza“ koju sam ja posvetila mom pokojnom ocu, i to je neka najveća tuga ako gledamo kroz pjesmu i moj život".