Psovanje djece često može iznenaditi roditelje, posebno kada se dogodi na neočekivanim mjestima, poput porodičnih okupljanja ili na javnim mjestima.
Međutim, kada vaše dijete izgovori pogrdnu riječ, bitno je ostati smiren i reagovati na pravi način. Često se pitamo odakle su djeca naučila te riječi – je li to iz škole, od prijatelja, sa interneta ili možda od nas roditelja?
Šta je okidač?
Nije neuobičajeno da djeca uče rječnik koji koriste u svakodnevnom životu iz svog neposrednog okruženja. Mediji i internet također mogu biti veliki uticaj, ali najčešće problem leži u ponašanju bližnjih. S obzirom na to da djeca vrlo brzo usvajaju riječi koje čuju, roditelji trebaju biti svjesni svog jezika, ali i važnosti odgovarajuće reakcije kada dijete počne koristiti pogrdne riječi.
Iako su mali, djeca razumiju posljedice svojih riječi. Kad dijete od sedam ili osam godina počne psovati, već je svjesno značenja tih riječi. U toj fazi važno je postaviti granice, objasniti im što znači takav jezik i zašto nije prihvaćen. Kako bi se spriječilo da dijete nastavi s psovkama, roditelji trebaju pružiti alternativne načine izražavanja bijesa ili frustracija.
Za tinejdžere situacija postaje još složenija. U ovoj fazi, psovanje može biti oblik socijalizacije – način da se djeca "uklope" u grupu. Ipak, čak i tada, ključ je u komunikaciji i davanju pozitivnih smjernica. Psovanje kod tinejdžera ne treba smatrati kao fazu koju će "proći", već kao priliku da ih naučimo odgovornom ponašanju i međuljudskim odnosima.
Zamjenske riječi
Reakcija na psovke trebala bi biti smirena, ali odlučna. Umjesto da vičete na dijete, pokušajte razgovarati i objasniti im šta znači koristiti uvredljiv jezik. Postavite jasne granice i, naravno, budite dosljedni.
Efikasan trik za smanjenje psovki kod djece je da umjesto da se usmjerite na zabranu samih riječi, ponudite im "zamjenske" riječi koje mogu koristiti kad se osjećaju frustriranim ili ljutim. Na primjer, možete zajedno smisliti smiješne i neuvredljive alternative poput "trzanje", "šašavi zec" ili bilo koju izmišljenu riječ koja im može poslužiti u trenucima bijesa. Na ovaj način dijete ima izlaz za svoje emocije, ali se uči da izražava nezadovoljstvo na prihvatljiv način.
Ne zaboravite da djeca najviše uče od svog okruženja, a upravo roditelji imaju moć oblikovati njihov pogled na svijet.
