'Helikopter' roditeljstvo odlazi u prošlost: 'Sittervising' oslobađa djecu!

Ovaj termin osmislila je Suzi Alison, bivša učiteljica i majka troje djece, na svom blogu The Busy Toddler. Ideja je jednostavna: roditelji sjede i nadgledaju djecu dok se ona igraju sama, bez uplitanja u njihov tok igre.

Zašto sittervising?

Psiholozi i pedagozi tvrde da previše vođene igre može usporiti razvoj dječije kreativnosti i nezavisnosti.

Dr. Peter Gray, psiholog sa Univerziteta Boston, ističe da se djeca kroz slobodnu igru uče donošenju odluka, rješavanju problema i društvenim vještinama.

"Previše strukturirane igre, vođene od strane roditelja, mogu ograničiti dječiju sposobnost da samostalno rješavaju konflikte i razviju maštovitost", objašnjava Gray.

Ovaj trend dolazi kao reakcija na "helikopter roditeljstvo", stil u kojem su roditelji previše zaštitnički nastrojeni i stalno nadziru svaki pokret svog djeteta. Sittervising se temelji na povjerenju – roditelji ne ostavljaju djecu bez nadzora, ali ih puštaju da sami istražuju i vode igru.

Kako sittervising djeluje na razvoj djece?

Prema istraživanju Američkog udruženja za razvoj djece, djeca koja se igraju bez stalne roditeljske intervencije:

• Pokazuju veću kreativnost i samopouzdanje
• Brže razvijaju socijalne vještine
• Lakše rješavaju konflikte s vršnjacima
• Imaju bolju koncentraciju i upornost

Psihologinja Dr. Becky Kennedy, poznata kao "Dr. Becky" na društvenim mrežama, tvrdi da je "najbolji poklon koji možemo dati djeci prilika da sama pronađu rješenja i dožive male neuspjehe iz kojih će učiti."

Roditelji o ovom trendu

Roditelji širom svijeta dijele iskustva s ovim trendom.

Sophie Turner, majka dvoje djece iz Londona, kaže: "Nekad sam bila uvjerena da moram biti uključena u svaku sekundu igre, ali otkad primjenjujem sittervising, vidim kako moja djeca razvijaju vlastite ideje i rješavaju probleme sama."

S druge strane, kritičari tvrde da sittervising može biti izgovor za nezainteresovane roditelje.

Dr. Jean Twenge, psihologinja sa Univerziteta San Diego, upozorava: "Sittervising ne znači ignorisanje djeteta. Ključ je u balansiranju prisutnosti i puštanja djeteta da samo istražuje svijet oko sebe."

Sittervising mijenja način na koji roditelji doživljavaju igru. Stručnjaci ga podržavaju kao alat za podsticanje nezavisnosti i kreativnosti, ali naglašavaju da se ne smije koristiti kao izgovor za potpuno distanciranje od dječijih potreba.