Psiholog ističe da nakon sukoba sa djecom roditelji trebaju poduzeti četiri važna koraka
Svi mi griješimo, a to vrijedi i za roditelje. No, kako se nosimo s tim situacijama može imati dugotrajan uticaj na odnos sa našom djecom. Iskazivanje izvinjenja nakon svađe pokazuje djeci važnost poštovanja i ljubaznosti, te ih uči da su odrasli spremni preuzeti odgovornost za svoje postupke. Kad se izvinimo nakon nesuglasica, gradimo s njima otvoren i poštovan odnos, šaljući snažnu poruku o važnosti komunikacije i učeći ih iskrenosti.
Dječja psihologinja Jaimie Bloch je u nedavnoj objavi na Instagramu istakla važnost izvinjenja te naglasila četiri ključne fraze koje roditelji trebaju izgovoriti svojoj djeci nakon svađe. Osim toga, navela je i ponašanja koja nikada ne bi trebali primjenjivati nakon sukoba.
Priznajte svoju grešku
"Žao mi je što sam se naljutila. Nisam trebala vikati. Radim na tome." Ova fraza koju je navela psihologinja predstavlja priznanje pogreške i namjeru da se poduzmu koraci prema promjeni. Bloch ističe da je korisno koristiti fraze koje priznaju pogreške kako bi se popravio odnos.
Nemojte kriviti ili posramljivati djecu
"Žao mi je što sam izgubila živce s tobom. Nisam se trebaola iskaljivati na tebi", druga je važna rečenica.
Psihologinja ističe da će, ako roditelji preuzmu odgovornost za svoje postupke umjesto da traže opravdanja, djeca činiti isto.
Priznajte njihove osjećaje
Treća fraza glasi: "Kladim se da si se jako uplašila kad sam se naljutila. Nisam te slušala kad si pokušavala nešto podijeliti sa mnom. Možemo pokušati ponovno. Sada sam ovdje i spremna sam te saslušati."
Ovom frazom roditelji prepoznaju djetetove osjećaje, izražavaju žaljenje zbog svoje reakcije te pokazuju spremnost na ispravak i slušanje. Priznavanje vlastitih pogrešaka gradi povjerenje s djecom i uči ih važnosti odgovornosti.
Nemojte se pretjerano osuđivati jer ste pogriješili
"Ranije se nisam ponašala kao roditelj kakav želim biti. Žao mi je što sam to rekla." Ova posljednja fraza koju navodi psihologinja predstavlja iskrenu ispovijest roditelja o njihovim postupcima i izražavanje isprike. Priznavanje vlastite uloge u situaciji uči djecu o odgovornosti i potiče ih na razumijevanje. Bloch naglašava da takav pristup može voditi ka produktivnijem i pozitivnijem rješavanju problema, jer i roditelji i djeca sarađuju u radu na poboljšanju komunikacije.
"Iskrena isprika uključuje preuzimanje odgovornosti za naše postupke i obvezu da ćemo u budućnosti biti bolji. To ne znači ispričati se za postavljanje granica, već za ponašanje koje možda nije bilo ljubazno i koje je uzrokovalo povrijeđenost i strah", zaključuje psihologinja Bloch.
Ombre zidovi su novi hit u svijetu enterijera
Svi pričaju o novoj romantičnoj komediji Anne Hathaway
