
Igranje je ključan aspekt odrastanja jer u velikoj mjeri oblikuje njihov razvoj.
Bilo da je riječ o maštovitim ili strukturiranim igrama, djeca kroz igru usvajaju važne vještine poput praćenja uputa, izmjenjivanja, slušanja i razvijanja socijalnih i emocionalnih kompetencija. Osim toga, igre često smanjuju vrijeme koje djeca provode pred ekranima i potiču fizičku aktivnost te izlazak iz kuće.
Međutim, dok su igre neizostavni dio njihovog života, postavlja se pitanje: koliko bi roditelji trebali popuštati djeci tokom igre, posebno kada je riječ o pobjedi?
Prednosti dopuštanja pobjede
Biti roditelj znači suočavati se s mnogim dilemama, a jedna od njih svakako je i koliko često popuštati djeci u igri kako bi izbjegli suze i frustracije zbog gubitka.
Iako je važno da djeca nauče nositi se s gubitkom, postoje situacije u kojima dopuštanje pobjede može biti korisno, pogotovo kod mlađe djece.
Stvaranje samopouzdanja: Dopuštanje djeci da pobijede u igri može im pomoći u izgradnji samopouzdanja, što je ključna komponenta emocionalnog razvoja.
Psihijatrijska medicinska sestra Shebna Osanmoh savjetuje da u dobi od 3 do 5 godina djeca trebaju češće doživjeti pobjedu, jer to može održati njihovu motivaciju i želju za igrom. Za djecu između 6 i 9 godina, ravnoteža između pobjede i poraza postaje važnija jer oni već razvijaju sposobnost suočavanja s neuspjehom.
Strategija za mlađe
Osanmoh predlaže da roditelji tokom igre koriste nedominantnu ruku ili daju djetetu dodatne figure, čime im omogućuju da pobijede, ali bez gubitka izazova u igri.
Na taj način djeca mogu učiti kroz igru i osjećati se nagrađeno za trud, a istovremeno se potiče zdrav natjecateljski duh.
Pravila su ključna
Kada više djece različitih uzrasta igra zajedno, važno je postaviti jasna i fer pravila. Trenerica roditeljstva MegAnne Ford savjetuje da se porodica dogovori o pravilima prije nego što počne igra. Umjesto da se fokusirate na poštenje, potaknite djecu da se dogovore o tome što je pravičan način igre, šta može uključivati prilagođavanje pravilima kako bi svi uživali i osjećali se uključeni.
Ova praksa može pomoći u smanjenju rivalstva među braćom i sestrama, čime se potiče saradnja i zajednički rad, a djeca usvajaju važne vrijednosti poput tolerancije i prihvaćanja.
Kooperativne igre kao alternativa
Osim takmičarskih igara, roditelji mogu razmisliti o uvođenju kooperativnih igara.
U takvim igrama svi igrači rade zajedno kako bi postigli zajednički cilj, a nema pojedinačnih pobjednika ili gubitnika. Ovakve igre omogućuju djeci da razvijaju vještine timskog rada i rješavanja problema, bez potrebe da se suočavaju s neizbježnim gubicima.
Kooperativne igre također mogu olakšati porodicama jer ne zahtijevaju donošenje odluka o tome ko će pobijediti ili izgubiti, a umjesto toga fokusiraju se na zajednički uspjeh i zabavu.
Šta gubitak može naučiti djecu?
Iako može biti teško gledati dijete koje je razočarano zbog poraza, važno je razumjeti da gubitak u igri može biti izuzetno koristan za razvoj djeteta. Gubitak pomaže djeci da razviju odlučnost i nauče kako se nositi s neuspjehom, što su ključne životne vještine.
Kroz poraz djeca vježbaju otpornost i uče važne vještine rješavanja problema. Kako odrastaju, to im može pomoći da razviju emocionalnu zrelost i nauče vrijednost dobrog sportskog ponašanja.
Roditelji mogu pomoći djetetu da iz poraza izvuče pouku. Na primjer, mogu zajedno analizirati što je moglo poći po zlu i što bi sljedeći put mogli učiniti drugačije. Ponekad može biti primamljivo pomoći djetetu da pobijedi varanjem ili namjernim popuštanjem, ali to nikako nije prihvatljivo.
Varati znači slati pogrešnu poruku o tome što je fair play i poštovanje prema drugim igračima. Gubitak u poštenoj igri, iako bolan, pruža djetetu priliku za lični nrast i učenje.
Ako djeca gube, roditelji trebaju biti uz njih, podržavajući ih i pomažući im da prihvate svoje emocije. Razgovor o igrama, sreći, slučajnosti i pravilima može djecu naučiti da uživaju u samom procesu igre, a ne samo u ishodu.
Ako se igraju videoigre, roditelji mogu eksperimentirati s dopuštanjem djetetu da pobjedi kako bi im pokazali kako graciozno gubiti, istovremeno učeći ih kako regulisati emocije.
Učenje kako izgubiti je vještina koju djeca moraju vježbati, a roditelji mogu biti najbolji modeli.