Kad dijete postane "mali roditelj": Kako prepoznati parentifikaciju i pomoći djetetu?

No, ponekad se dogodi da dijete preuzme odgovornosti koje nadilaze njegovu dob i razvojnu spremnost. Ovaj fenomen naziva se parentifikacija.

Parentificirano dijete često brine o emocijama roditelja ili preuzima kućne zadatke koji bi trebali pripadati odraslima. Takva uloga može biti zbunjujuća i stresna – dijete se osjeća odgovornim za sve, a istovremeno ne zna uvijek što je ispravno.

Posljedica toga može biti anksioznost, nesigurnost i stalni unutarnji pritisak da „uvijek donosi prave odluke“.

Dvije vrste parentifikacije

Emocionalna – dijete pruža emocionalnu podršku roditeljima, čuva tajne ili pokušava smiriti njihove probleme.
Instrumentalna – dijete preuzima fizičke zadatke poput kuhanja, čišćenja, brige o mlađoj braći ili sestrama, pa čak i financijskih obaveza.

Problem nastaje kada ove obaveze služe potrebama roditelja, a ne dobrobiti djeteta.

Kako prepoznati parentificirano dijete?

Neka od najčešćih obilježja su:

• Pretjerana želja da udovolji odraslima, na štetu vlastitih potreba
• Česta tjeskoba ili stres
• Osjećaj krivnje ili srama
• Teškoće u izražavanju vlastitih osjećaja i potreba
• Preuzimanje odgovornosti za obiteljske probleme
• Problemi s postavljanjem granica
• Nedostatak djetinjstva zbog prevelike odgovornosti

Važno je razlikovati odgovorno dijete od parentificiranog. Odgovorno dijete može pomoći s kućnim poslovima, dok parentificirano dijete osjeća teret za cijelu obitelj.

Kako pomoći djetetu i sebi?

Postavljanje granica – naučiti reći „ne“ i ne preuzimati više nego što dijete može.
Briga o sebi – poticati aktivnosti koje donose radost i vrijeme za igru, čak i za tinejdžere.
Traženje podrške – razgovor s terapeutom ili pouzdanim odraslim osobama može pomoći u nošenju sa stresom i emocijama.

Parentifikacija može ostaviti dugoročne posljedice, ali prepoznavanjem problema i radom na zdravim granicama moguće je djetetu omogućiti normalno djetinjstvo i osjećaj sigurnosti.