Cicvara se ubraja među jela koja su nastajala iz svakodnevnih potreba ljudi u planinskim krajevima Bosne i Hercegovine.
Nekada je bila nezaobilazan dio ishrane, posebno u sredinama gdje je stočarstvo bilo glavni način života.
U područjima poput Vlašić, Romanija i Kupres, gdje su pašnjaci i uzgoj stoke bili osnov egzistencije, ovakva jela su imala posebno mjesto na trpezi. Namirnice koje su bile dostupne – mlijeko, sir, kajmak i kukuruzno brašno – činile su osnovu mnogih obroka, pa tako i cicvare.
Ono što ovu hranu čini posebnom jeste njena jednostavnost. Pripremala se brzo, bez komplikovanih postupaka, a istovremeno je bila dovoljno zasitna da pruži energiju za težak rad u prirodi. Upravo zbog toga bila je omiljena među pastirima i svima koji su dane provodili na otvorenom.
Vremenom su se prehrambene navike promijenile, pa je cicvara sve rjeđe prisutna u svakodnevnoj kuhinji. Danas je češće možemo pronaći u seoskim domaćinstvima ili mjestima koja njeguju tradicionalnu gastronomiju, dok je u gradovima gotovo iščezla.
View this post on Instagram
Ipak, njena vrijednost ne leži samo u okusu. Cicvara podsjeća na način života koji je bio usko povezan s prirodom i onim što ona pruža. Kao dio kulinarskog naslijeđa, ostaje važan simbol prošlih vremena i jednostavne, ali bogate tradicije ovih prostora.
Iz sjene Srebrenice do svjetskog glamura: Dajanu Ic prati cijeli svijet
